SAŽETAK: Istraživanje je koncipirano kao analiza sadržaja naučnopopularnog časopisa Galaksija (brojeva koji su izlazili tokom 1983. i početkom 1984. godine) sa ciljem da se utvrdi kako se u određenim tekstovima prikazuju računar, robot i sam koncept veštačke inteligencije (AI – Artificial Intelligence),
 kao i u kojoj meri je takvo pisanje doprinelo velikom uspehu računara „galaksija“, prvog jugoslovenskog računara namenjenog širokoj upotrebi.
 U radu se ističe da se rešavanju problema pristupilo na kreativan i dovitljiv način u trenucima kada su postojala objektivna ograničenja koja je nametnula država.
KLjUČNE REČI: galaksija, računar, veštačka inteligencija, analiza sadržaja.
Mikroračunar „galaksija“ je prvi domaći računar dostupan najširem krugu obožavalaca u periodu intenzivnog razvoja računara i njihovog približavanja krajnjim korisnicima, kako u svetu, tako i na prostorima bivše SFRJ.
 Važno je razumeti da tokom 1983. godine uvoz računara u tadašnju Jugoslaviju bio zabranjen, te je ljubiteljima računara i tehnike bilo nemoguće da dođu do željenog predmeta uvozom na legalan način.
 Sa ciljem da se domaća proizvodnja zaštiti od strane konkurencije, u SFRJ su uvedena stroga carinska pravila za uvoz elektronske opreme, što se odrazilo i na računare.
Vlada je pokušala da kontroliše priliv stranih kućnih računara uvodeći uvozna ograničenja po pitanju cena i veličine memorije.
 Kako je želja bila jača od ograničenja, ljudi su se dosetili da unose i uvoze deo po deo računara i sastavljaju ga ne kršeći tako važeća pravila i propise.
 Ljudi su se dovijali i uz pomoć prijatelja i rođaka iz inostranstva legalno nabavljali najrazličitije delove.
Pritisci države samo su pospešili kreativnost i inventivnost ljubitelja računara, i podstakli njihovo samoorganizovanje u želji da konačno budu vlasnici računara pogodnog za kućnu upotrebu.
 Najbolju ilustraciju širenja mikroračunara pronalazimo u 129. broju Galaksije u okviru teksta „Mikroračunar izbliza“, gde se kaže:
 „Milioni ljudi najrazličitijih zanimanja, đaka i studenata, pesnika i domaćica, radnika i službenika, lekara i advokata već su u najbližem kontaktu sa kompjuterom.“
Više kompanija pokušalo je da napravi mikroračunare slične kućnim računarima iz 1980-ih, na primer Institut „Ivo Lola Ribar“
– „lola 8“, EI Niš – „recom“ 32 i 64, PEL Varaždin – „galeb“ i „orao“, Ivasim „ivel ultra“ i „ivel Z3“ itd. (Le Parisien 2000).
 Na njihov neuspeh ili pozicioniranje van tržišta kućnih računara uticali su mnogi faktori:
Domaći računari ove generacije uglavnom su se koristili u državnim institucijama jer je i njima bilo zabranjeno da kupuju uvozne računare.


Računar „galaksija“ bio je jedini koji je uspeo da se izbori za svoje mesto pod suncem i osvoji srca ljubitelja kućnih računara u SFRJ.
Njegov tvorac je Voja Antonić.
 U intervjuu koji je dao za portal „Startit“ Voja priča kada i kako je došao na ideju da ga napravi:

„(ideja). . . Nastala je u Crnoj Gori na letovanju.
 Za mene su letovanja na moru beskrajno dosadna jer nema šta da se radi.
 Tamo sam uzeo svesku i na plaži počeo da pravim neke svoje projekte i crtam.
 Tu sam prvi put došao na ideju kako može jednostavno i ekonomično da se napravi video-jedinica, koja je bila najkomplikovanija stvar za tadašnje kompjutere.
 Cena kompjutera je uvek zavisila od složenosti video-jedinice.
 Ja sam došao na zamisao kako to može vrlo jednostavno da se reši, da se napravi kompjuter koji je loš kompjuter, spor do bestraga jer četiri petine vremena troši na generisanje slike, ali je to ipak bio kompjuter.
 Shvatio sam da takav računar radi i može vrlo jednostavno da se napravi, pa sam pomislio zašto da ne ponudim još nekome?
 Onda sam rešio da ću to negde da objavim kao „do it yourself“ (uradi sam) projekat.
 Časopis Galaksija je objavljivao specijalno izdanje o računarima koje je trebalo da se zove „Računari u vašoj kući“.
Povezao sam se sa Dejanom Ristanovićem, čovekom koji je trebalo to da piše, i ispričao mu svoju ideju, na šta je on rekao: ’Kako da ne.
To bi bilo divno da za prvi broj bude neka samogradnja’ i tako mi krenemo“ (Startit 2017).
U istom intervjuu saznajemo i kakva su bila očekivanja, koliko će ljudi želeti da sastavi „galaksiju“, i ona su se kretala od 50 do 500.
Broj narudžbenica pristiglih u časopis Galaksiju za sklapanje računara „galaksija“ iznosio je 8.000 i prevazišao je i najsmelija nadanja.
„Prvi broj ‘Računara u vašoj kući’ štampali smo u 30.000 primeraka.
 Rasprodati su za dve nedelje, tako da smo morali da doštampamo 20.000.I to smo prodali, tako da je na kraju napravljeno ponovno izdanje prvog broja u još 25.000 primeraka.
O tome kako su se spojili časopis Galaksija i istoimeni računar takođe svedoči Ristanović na svom blogu:
 „Da bi ovakva akcija uspela, trebalo je nekoliko meseci pripremati i pratiti kroz tekstove u Galaksiji, pa je tako septembra 1983. objavljen moj tekst u kome je samogradnja predstavljena.
 Tekst je pratila preliminarna narudžbenica, a odziv je bio neverovatan:
 preko hiljadu čitalaca Galaksije izražava želju da sagradi svoj prvi računar!
 Ovako veliki odziv je verovatno posledica činjenice da je uvoz računara (kao i bilo koje druge robe skuplje od 1.500 tadašnjih dinara) bio zabranjen i da hiljade ljudi zainteresovanih za računare nije videlo nikakav drugi način da proširi svoje znanje.
Tehničke karakteristike računara „galaksija“ (slika 1) bile su sledeće:
– Procesor: ZiLOG Z80A na 3,072 MHz
– Galaksija ROM „A“ (ROM „A“ ili „1“) – 4 kB EPROM (2732 EPROM) sa jednostavnim operativnim sistemom, i Galaksija BASIC kod za BASIC program-prevodilac;
– Galaksija ROM „B“ (ROM „B“ ili „2“) – 4 kB (opciono, isto 2.732 EPROM), daje dodatne BASIC komande, mašinski jezik (asembler), monitor mašinskog koda i drugo;
– Galaksija ROM za znakove – 2 kB (2716 EPROM) sadrži definicije simbola (slova i znakova);
– Memorija RAM: od 2 do 6 kB statičke memorije (6116 RAM) u osnovnoj verziji, moguće proširenje do 54 kilobajta;
Slika 1. Računar „galaksija“ (Izvor: https://www.limundo.com/ kupovina/Racunari-i-oprema/Desktop-racunari/Retro-racunari-i-oprema/ Racunar-GALAKSIJA/70103817)










Osnovni cilj računara „galaksija“ bio je da ljudi mogu sami da ga sastave (kad već ne mogu da ga kupe) i nakon toga korisno upotrebe i da na njemu igraju igrice.
Galaksija je naučnopopularni časopis koji je izlazio jednom mesečno i imao 66 strana.
 Cena časopisa od januara do juna 1983. godine iznosila je tadašnjih 45 dinara, a nakon toga 50 dinara.
 Glavni i odgovorni urednik bio je Gavrilo Vučković, a uredništvo su sačinjavali:
– zamenik glavnog i odgovornog urednika Esad Jakupović;
– pomoćnik glavnog i odgovornog urednika Tanasije Gavranović;
Počeo je da izlazi 1. marta 1972, kao Časopis za vazduhoplovstvo, astronautiku i istraživanje budućnosti, izdanje NIP Duga.
 Od novembra 1972. godine (broj 8) dolazi do repozicioniranja časopisa i u novom zaglavlju piše „Časopis za popularizaciju nauke“, a tako ostaje sve do kraja perioda koji posmatramo u radu.
 Ukoliko pogledamo ko je sve pisao za časopis, očigledna je urednička namera da se Galaksija udalji od pseudonauke i da zauzme objektivan stav prema određenim temama.
 O tome svedoči i izdavački savet časopisa koji su sačinjavali, pored ostalih, i šest doktora nauka, kao i dva profesora Univerziteta.


U tom periodu aktuelne teme u medijima bile su misija Apolo, nuklearni pogoni, računari i sl.
 Hladni rat se vodio naukom i to je izazvalo veliko interesovanje populacije za teme iz ovih oblasti.
Maksimalni tiraž koji je dostigla Galaksija bio je oko 85.000 primeraka; počelo je od 50.000 primeraka (Planeta 2021) mada je bilo trenutaka kada je tiraž padao na 30.000–35.000 primeraka.
Koncept časopisa bio je takav da je uvek postojala tema broja koja je predstavljena na naslovnoj strani i detaljno obrađena u samom časopisu kroz nekoliko tekstova.
Časopis Galaksija bio je jedan od omiljenih o čemu svedoče i pisma čitalaca, ali i sam način na koji je uredništvo neposredno komuniciralo sa njima.
 Otvorenost je bila tolika da su urednici čak preporučivali strane časopise koji su pokrivali istu tematiku, bez obzira na to što su konkurenti.
Kada je potrebno uraditi nešto prvi put, kada se uvodi novina bilo u veće društvo ili na nivou neke manje zajednice – promena započinje komunikacijom:
 kako predstavljena novina, kakva se poruka šalje i na koji način – to su važna pitanja koja zahtevaju odgovor.
 Budući da je uvođenje računara u svakodnevni život stanovnika Jugoslavije bio jedan od veoma važnih zadataka za dalji razvoj industrije, ekonomije, time i cele zajednice, od izuzetnog je značaja analiza komunikacije koja je prethodila velikom uspehu prvog domaćeg računara namenjenog širokoj upotrebi, a koji su korisnici mogli sami sastaviti.
Važno je razumeti poruke, njihov intenzitet i frekvenciju, njihov kvantitet i kvalitet – posebno ukoliko želimo da u budućnosti ponovimo uspeh uvođenja novina poput ove.
Pod analizom sadržaja podrazumeva se istraživački postupak kojim se nastoji izgraditi sistemska iskustvena evidencija o društvenoj komunikaciji (Manić 2017).
 Analiza sadržaja najviše se bavi analizom sekundarne građe – one koja nije nastala za potrebe istraživanja već potpuno nezavisno od nje.
 Izabrana je kao metod jer omogućava i kvantitativnu i kvalitativnu analizu – u ovom slučaju analizu sadržaja časopisa Galaksija, tada najznačajnijeg naučnopopularnog časopisa na jugoslovenskom tržištu.
 Jedan je od retkih koji su u to vreme sistemski pokrivali teme iz oblasti razvoja računara i tehnologije.
 Uspeh koji je postigao časopis ovom akcijom opravdava izbor ovog časopisa za jedan od izvora građe.
Kao izvori građe za potrebe proučavanja sadržaja časopisa o istoimenom jugoslovenskom računaru korišćeni su:
– postojeća istorijska i naučnoteorijska literatura o jugoslovenskom društvu tokom 1983. i 1984. godine;
– iskazi i svedočenja ljudi koji su bili učesnici izgradnje računara „Galaksija“ i pisali tekstove za časopis Galaksija (Voja Antonić, Dejan Ristanović, Stanko Popović);
– metodološka literatura o analizi sadržaja;
– izabrana izdanja i tekstovi časopisa Galaksija na kojima se primenjuje analiza sadržaja.




Svi obrađeni primerci časopisa pronađeni su i kupljeni preko platforme Kupindo kao kolekcionarski primerci, s obzirom na to da do digitalnih verzija izdanja nije bilo moguće doći.
 Kako su primerci nabavljeni u prilično lošem stanju:
 listovi su bili vlažni i izloženi dugoročnom dejstvu dima, a uzevši u obzir tip poveza, bilo kakvo rastavljanje bi potpuno uništilo primerke časopisa.
Usled nedostatka profesionale opreme i znanja u oblasti restauracije papira, odlučila sam se za primenu originalne metode analize sadržaja koja se sastoji od čitanja tekstova i ručnom prebrojavanja termina i odabranih fraza.

Uzorkom za analizu sadržaja obuhvaćeni su svi brojevi časopisa Galaksija koji su izašli tokom 1983. godine od broja 129 (januar 1983. godine) do prva dva broja 1984. godine:
 141 i 142 (izuzev broja 136, koji nije bilo moguće pronaći na tržištu, a pristup bibliotekama je otežan usled restrikcija izazvanih globalnom pandemijom kovida).
 Vremenski okvir definisan je u skladu sa predmetom istraživanja, odnosno pojavom računara „galaksija“, koji predstavlja fokus istraživanja.
 Kako je prvobitni plan za izlazak računara bio poslednji kvartal 1983. godine, cilj je bio da se isprati način uvođenja teme u ciljnu grupu, intenzitet pisanja pre pokretanja akcije, promena intenziteta pisanja tokom akcije, konotacije koja se daje temi, kao i uticaja pisanja na rezultate same prodajne akcije.
 Stoga je, kao idealan, izabran period od januara 1983. godine zaključno sa februarom 1984. godine.
Po rečima Dejana Ristanovića, projekat „Galaksija“ za njega je počeo 24. juna 1983. godine, kada mu se javio Zoran Vasiljević sa idejom da pogleda mali kućni računar koji bi čitaocima mogao da bude interesantan.
 Zbog toga period pre junskog izdanja časopisa Galaksija suštinski možemo posmatrati na jedan način, kao kreiranje tekstova koje su autori organski namenili određenoj temi.
 Sa druge strane, period nakon juna, kada se časopis uključio u zajednički projekat na drugačiji način – više je usmeren na akciju i propagiranje određenih ideja sa unapred definisanim prodajnim ciljem.
 Dejan Ristanović na svom blogu govori o tome:
U analizi su korišćene dve osnovne jedinice: teme i simboli.
Analizom tema utvrđeno je koji su najvažniji predmeti napisa koji dominiraju u izabranom periodu i u kakvom su oni odnosu prema pojavama i događajima kojima su posvećeni;
 zatim da li nešto prethodi akciji posvećenoj sklapanju računara, dešava se paralelno sa njom ili nakon nje.
 Ovaj postupak zahteva interpretaciju građe, a stvorene procene se proveravaju u drugim izvorima podataka – pre svega, u naučnoj literaturi vezanoj za taj period i tu temu, kao i u svedočenjima samih učesnika događaja.

Analizom simbola pokušalo se utvrditi koji su pojmovi u opticaju na stranicama časopisa Galaksija tokom 1983. i početkom 1984. godine.
U vrednosno-motivacionom delovanju sredstava komunikacije pojedine reči su same po sebi nosioci određene poruke, pa i čitave teme.
Merena je učestalost ovih pojmova i njihova usmerenost (da li je pozitivna, negativna ili neutralna).
 Takođe, stavljanje reči u određen kontekst od suštinskog je značaja kada je u pitanju uticaj na promene u određenim procesima – u ovom slučaju naručivanje i samostalno sklapanje računara „galaksija“.




Pre nego što je urađen kategorijalni sistem za analizu, izvršeno je preliminarno istraživanje na manjem uzorku tekstova iz posmatranog perioda, nakon čega i grupisanje kategorija po logičkoj povezanosti.
Susrećemo se sa dvema kategorijama:
1. kategorije sadržaja – s obzirom na to šta je rečeno;
2. kategorije oblika izlaganja sadržaja – s obzirom na to kako je nešto rečeno.
Kategorijama sadržaja ispituju se predmet i smer poruka.
 Predmet odgovara na pitanje o čemu govori poruka.
 Smer se odnosi na simbole i utvrđuje da li su oni pozitivno naklonjeni prema temi, neutralni ili negativni.
 U istraživanju su razlikovani tekstovi u okviru sekcije „Igre, hobi, uradi sam“, koja se uvek nalazila na začelju mesečnika (poslednjih šest strana), tekstovi teme koja je predstavljena i na naslovnoj strani časopisa, kao i tekstovi koji se nalaze u izdanju u vezi sa temom, a nisu vezani ni za sekciju ni za temu broja.
Što se tiče pošiljalaca, onih kojima je namenjena poruka i samog dejstva poruke, izvučeni su posredni podaci, provereni i dopunjeni podacima pronađenim u izveštajima i analizama dostupnim iz tog perioda.
 Pošiljaoci poruke su, pre svega, autori tekstova i uredništvo časopisa Galaksija.
 Primaoci poruke su čitaoci ovog časopisa zainteresovani za računare i inovacije na tržištu i nisu želeli da budu odvojeni od svetskih trendova.

Odgovor na pitanje kako krije se u časopisu Galaksija, u to vreme jednom od najpopularnijih časopisa koji je obrađivao teme iz oblasti tehnike i računara.
 Pisanjem tekstova koji su namenjeni razbijanju mitova o samim računarima, promovisanju samogradnje računara, kao i sekciji „Uradi sam“, aktivno je promovisana tema.

Broj napisa obuhvaćenih uzorkom i njihov obim neposredno su uočljivi kao broj i površina tekstova, a komunikacijska vrednost je izvedeni pokazatelj, rezultat procene značaja koji se pridaje tekstu s obzirom na njegov položaj u strukturi lista.
 Najveći ponder dodeljen je tekstu koji je promovisan na naslovnoj strani, a koji je tema broja i u okviru teme mu je posvećeno najviše strana.
 Tekstovi na ostalim stranicama manje su važni.
 Ukupno ima pet pondera prikazanih u tabeli 1.
 Ukoliko jedna od odabranih tema („čovek i mašina, robot“, „veštačka inteligencija“, „džepni, kućni računari, kompjuteri“, „mikroračunari“) pripada nekoj od kategorija pripisuje joj se određeni ponder.


Sekcija ponder             Tema broja 5             Druga stranica 4             Treća stranica 3             Četvrta stranica 2             Ostale stranice 1




  Tabela 1. Ponderisanje tekstova




Uzorkom je obuhvaćeno 13 brojeva.
Broj Br.str. ponder Br.str. ponder Dodatni Br.str. ponder Uk.br. Galak. za za tekstovi za strana igre, sklap. posv. dod. posv. hobi računara temi tekstove temi 129 5 5 1,5 1,5 0 0 0 1,5 130 5 5 1,5 1,5 0 0 0 1,5 131 6 6 2 2 1 2 132 6 6 1,5 1,5 1 1,5 1,5 3 133 7 7 2 2 2 4 4 6 134 6 6 0,5 0,5 1 1,5 1,5 2 135 6 6 1 1 2 9 45 10 137 6 6 1,5 1,5 0 0 0 1,5 138 6 6 2,5 2,5 4 10 50 12,5 139 6 6 2 2 0 0 0 2 140 7 7 0 0 0 0 0 0 141 6 6 2 2 1 1 1 3 142 6 6 2 2 0 0 0 2
Tabela 2. Ponderi za stranice posvećene temi




Uočavamo da nema broja u kome nije obrađena barem jedna od tema: čovek i mašina, robot, veštačka inteligencija, džepni, kućni računari, kompjuteri i mikroračunari.
Slika 2. Ukupan broj strana posvećenih temama po brojevima Galaksije.
Što se tiče naslovne strane, ukupno postoje tri broja (23%) na kojima je prisutan jedan od ova tri elementa (naslovnica sadrži reč računar, naslovnica sadrži frazu veštačka inteligencija i naslovnica sadrži grafički prikaz računara).
 U broju 138 tema je računar, te je ova reč prisutna i u samom naslovu, kao i u grafičkoj ilustraciji na naslovnoj strani.
 Konotacija tema nikada nije negativna: ili je pozitivna ili neutralna.
 U tabeli 3 prikazana je procentualna zastupljenost tema na naslovnoj strani Galaksije.
Opis Procenat Naslovnica sadrži reč računar 7,69% Naslovnica sadrži frazu veštačka inteligencija 7,69% Naslovnica sadrži grafički prikaz računara 23,08%
Tabela 3. Procentualna zastupljenost tema na naslovnoj strani Galaksije.



U istraživanju je obrađeno ukupno 47 tekstova.
br. čovek i VI, kućni računari, mikro demokratizacija Galaksije mašina, inteligentne kompjuteri računar kompjutera robot mašine i sl. 129 0 1 16 5 0 130 0 0 13 4 0 131 0 4 40 2 1 132 19 1 34 2 0 133 0 2 133 1 0 134 0 0 30 0 0 135 184 8 60 1 0 137 1 1 43 1 0 138 5 14 129 32 0 139 0 0 30 0 0 140 0 0 25 0 0 141 5 0 53 11 0 142 0 0 53 2 0 zbir 214 31 659 61 1 prosek 16,46 2,38 50,69 4,69 0,08
Tabela 4. Zastupljenost teme u obrađenim izdanjima časopisa Galaksija.







 okviru tabele 4 uočava se stabilan trend i prisutnost tekstova u vezi sa sklapanjem računara.
Slika 3. Raspodela ključnih reči i fraza.
Ključne reči i fraze koje se najčešće javljaju u okviru analiziranih tekstova:
1. Džepni računar, kućni računar i kompjuter (koriste se kao sinonimi) – ukupno 659 puta, u proseku 50 puta po broju.
2. Čovek i mašina, robot – ukupno 214 puta, u proseku 16 puta po broju.
Pre toga, u broju 130 uvodi se pojam klubova kao odličan način organizovanja ljubitelja računara.
Kroz samu analizu ključnih reči očigledno je naglašena lična/personalna upotreba računara i birani su termini i fraze bliski čitaocima, reči koje ne stvaraju odbojnost.
 Takođe, data je prednost odnosu čoveka i mašine, kao i robotima, a ne samoj veštačkoj inteligenciji iako se tada ta grana nauke veoma intenzivno razvijala.
Ovu tvrdnju ilustruje i činjenica da u broju 129 piše: „Centralni procesor je srce i mozak računara, deo mašine koji misli.“
 Na grafikonu (slika 3) prikazana je raspodela ključnih reči po brojevima i primetan je uticaj teme broja na zastupljenost i učestalost ključnih reči.
 Uočava se i da su od leta do pred izlazak broja specijalnog izdanja namenjenog sastavljanju računara „galaksija“ intenzivno pokrivene ključnim rečima, što ukazuje na to da je uredništvo pripremalo teren za akciju.




U SFRJ je 1983. i 1984. godine bio regulisan uvoz robe čija vrednost iznosi tadašnjih 1.500 dinara i više.
 Kako Tanjug javlja 22. VII te godine, u prvoj polovini godine više je nego prepolovljen jugoslovenski deficit u trgovini sa zapadom (sa 2,12 na 0,99 milijardi dolara) zahvaljujući smanjenom uvozu i povećanom izvozu.
 Pored toga, Ustavni sud je prigovorio Saveznoj skupštini zbog zakona kojim se putovanje u inostranstvo uslovljava depozitom od 5.000 dinara (uvedeno oktobra 1982), čime su i česta putovanja u inostranstvo bila teško izvodljiva.
Zbog carinskih mera uvoz kompletnih računara bio je nemoguć.
Jugoslavija je 1983. godine službeno bankrotirala iako to nikad svojim građanima nije objavila (no objavili su drugi), te je prestala da plaća sve obaveze prema inostranstvu, što je rezultiralo velikim nestašicama.
Prilikom čitanja tekstova zapaža se veoma otvorena komunikacija sa čitaocima po principu pitanja i odgovora koji se objavljuju u okviru odeljka namenjenog za to.
 Primećuje se da uredništvo prati i lokalna dešavanja po gradovima, posebno klubove ljubitelja računara, kao i da rado posećuje njihove događaje i objavljuje vesti o njima.
 To omogućava građenje mreže kontakata i stalno primanje informacija iz svih krajeva zemlje – neprekidno opipavanje pulsa čitalaca i dešavanja.
Upravo na ovaj način su urednici i novinari saznali koje teme zanimaju čitaoce i osmislili kako da ih predstave.
 Pored toga, kroz sadržaj časopisa Galaksija veoma jasno se vidi da su novinari pratili sva strana izdanja, prevodili članke i prilagođavali ih za domaće tržište.
 U intervjuu koji je dao za Jugopapir, Dejan Ristanović kaže sledeće o stranim časopisima u vezi sa računarima koji su se mogli nabaviti u Srbiji:
 „Pravi kvalitet koji nam nude te strane revije izvanredni su prikazi novih tipova računara i periferijske opreme, ali to je ipak premalo za cenu lista i poštanskih troškova, koji se plaćaju u devizama“ (Yugopapir 2014).

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosečna mesečna plata u Srbiji tada je iznosila 15.161 dinara (Republički zavod za statistiku 2006), a specijalno izdanje Galaksije koje se bavilo sklapanjem računara koštalo je 200 dinara.
 To znači da je za taj poseban broj Galaksije trebalo izdvojiti oko 1,3% prosečne plate.
 Godine 1983. cena kilograma jabuka iznosila je 35 dinara, a kilogram čokolade koštao je 257 dinara (Milićević 2018) – stoga možemo smatrati, na osnovu podataka Makroekonomije, da su se za cenu Galaksije mogli pokriti dnevni troškovi prosečne porodice u Srbiji.




Kako i sam Ristanović ističe, „to je imalo svoju svrhu u trenutku kada je računare trebalo popularisati i kada u zemlji nije bilo dovoljno programa. . . “ (Yugopapir 2014).
 Na početku najvažnija je bila spoznaja da je samogradnja moguća, a to je ono što je prethodilo pisanju Galaksije.
 Sva integrisana kola mogla su legalno da se uvezu poštom iz inostranstva, a nabavka štampanih ploča, tastatura i kutija mogla se organizovati u Jugoslaviji.
Po rečima samog Ristanovića:
To je ono što je Galaksija i uradila.
 Odlično je pratila temu i kreirala potražnju izabravši sjajne autore – vrsne poznavaoce teme, bliske trendovima koji su postojali u svetu, a koji pišu na način koji je blizak čitalačkoj publici.
 Isplatilo se insistiranje na samogradnji, „uradi sam“ i aktivnom učešću u sastavljanju računara, koje se godinama protezalo kroz Galaksiju, a čitaoci su bili uvereni da mogu sami uzeti lemilicu u ruke i sastaviti sopstveni računar i početi nešto korisno da rade na njemu.
– U 131. broju, u tekstu pod nazivom „Komunikacija sa računarom“, postoji šest ilustracija procesa komunikacije sa računarom.
 Kao što se može videti i na slici 4, na svakoj ilustraciji je računar nasmejan i raspoložen za komunikaciju, i saradnja sa čovekom predstavljena je kao timski rad.





Slika 4. Komunikacija sa računarom.




– U broju 135, u tekstu sa maštovitim naslovom „Poleteo varaždinski ‘galeb’“ najavljuje se prvi jugoslovenski mikroračunar namenjen ličnoj i kućnoj upotrebi – odnosno njegov ulazak u serijsku proizvodnju.
 Navodi se i cena računara od 89.035 dinara i konstatuje kako je ona dosta visoka za ono što se nudi.
– U 139. broju, pod naslovom „Sve moćniji“, prikazana je i grafika računara „galaksija“.
Problemi nastaju u realizaciji samog projekta – logistika i nabavka su prve otkazale poslušnost.
 „Prvo nije bilo vitroplasta, pa nije bilo tastera, pa nije bilo dovoljno novca za proizvodnju (plaćalo se pouzećem), pa nije bilo čipova...
 Marfijevi zakoni su se i te kako pokazali na delu:
 cene čipova su godinama padale da bi, početkom 1984, naglo skočile.
Jedini način da se posao dovede do kraja podrazumevao je mnogo direktnog rada i kontakata sa naručiocima, kao i mnogo strpljenja kako bi se rešili problemi u vezi sa nabavkom i logistikom.
 Početkom 1984. godine u pomoć je pritekao i radio, te su snage udružili Zoran Modli, Dejan i Voja.
 Svakog petka u etru je bila nova epizoda, a teme su bile popularne i zanimljive širem krugu slušalaca – uglavnom igre i demonstracije:
Uredništvo i tvorci računara „galaksija“ nisu bili zadovoljni softverom koji su napravili krajnji korisnici.
 Od više hiljada narudžbenica Galaksije, stiglo je svega pet-šest programskih rešenja vrednih objavljivanja.
 Zaključak redakcije bio je da je kreiranje programa znatno zahtevniji posao od sastavljanja računara, te da je bitno da se kreatorima omogući i komercijalna nadoknada za njihov rad i trud.




Danas je teško zamisliti situaciju u kojoj ne možete da odete u prodavnicu i kupite ono što vam treba:
 bilo da je reč o računaru, mobilnom telefonu ili nekom softverskom rešenju.
 Ne morate čak ni da idete – sve je dostupno „na klik“ i svaka kupovina može da se obavi preko interneta, a da već sledećeg trenutka sačekate isporuku na kućnu adresu.
 Prikazani slučaj prvog domaćeg računara „galaksija“ za kućnu upotrebu pokazuje da je i u vremenima velikih ograničenja i restrikcija moguće naći rešenje ukoliko se uposle znanje i umeće, tj. ako se kreativno pristupi rešavanju problema.
Sam odnos sa čitaocima Galaksije, koji se odvija kroz dijalog (u to vreme asinhron jer je zahtevao dopisivanje putem dopisnica ili telegrama), ukazuje na postojanje diskursa o sastavljanju računara, odabira najboljih opcija u određenom cenovnom rangu, istraživanja potencijalnih rešenja i podsticanje stvaralačkog čina.
 Takav vid komunikacije sa uredništvima časopisa danas je gotovo potpuno nestao.
 Kako se komentari ostavljaju putem interneta i različitih platformi, njihovo tvorci ne upotrebe dovoljno vremena i energije da artikulišu svoje stavove i misli, i ostvare konstruktivan dijalog.
Na osnovu svedočenja aktera, kao i podataka istraživanja, jasno je da računar „galaksija“ nikada ne bi postigao uspeh bez sistemske podrške časopisa Galaksija.
 Projekat je dobar primer kako pristupiti rešavanju problema na kreativan i dovitljiv način u trenucima kada su postojala objektivna ograničenja koja je nametnula država.





















