SAŽETAK: Tema multimedijalnog projekta Njih dvoje je predstavljanje romana srpskih pisaca u kojima su likovi u romantičnim vezama. 
Na projektu su učestvovali studenti završne godine Katedre za bibliotekarstvo i informatiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. 
Projekat je realizovan u sklopu predmeta Multimedijalni dokumenti akademske 2019/20. godine. 
Svako od studenata je za jedan izabrani roman napravio veb-stranicu (pomoću HTML jezika) na kojoj se nalaze podaci o piscu i romanu. 
Osim toga napravljena je veb-strana koja sadrži sve radove na jednom mestu, kao i spisak studenata koji su učestvovali u izradi dokumenta. 
KLjUČNE REČI: multimedijalni dokumenti, književnost, srpski romani, srpski pisci, ljubavni romani, književne nagrade 
Književnost se služi jezikom kao slikarstvo bojom, a muzika tonovima, ali jezik nije prirodna građa, već je i sam izuzetno složena duhovna tvorevina. (Solar 2005) 
Kada se govori konkretnije o književnosti pomenu se književna dela, pa i čitanje kao važan element čovekovog života. 
„Čitanje je često upoređivano sa putovanjem. (. . . ) 
Kao što putnik vidi više nego onaj ko sedi na kućnom pragu, svašta iskusi i neočekivane susrete doživi, čitalac otkriva neznane svetove život drugih ljudi. (. . . ) 
Svetovi pesničke mašte nemaju granica ni u prostoru ni u vremenu, a broj im se uvećava, stalno.“ (Tartalja 1998) 
Danas su knjiga i čitanje sve više izloženi konkurenciji novih sredstava akustičke, vizuelne i multimedijalne komunikacije. 
Tako postoje i mnogi romani koji imaju svoje pozorišne adaptacije ili su ekranizovani. 
I u multimedijalnom projektu Njih dvoje mogu se naći romani koji su adaptirani u pozorišne predstave ali i oni prema kojima su snimljeni filmovi i serije. 
Roman je najpopularnija i najviše objavljivana književna vrsta danas. 
Od 13. veka pojavljuje se viteški roman, a nazivom le roman breton označavana su dela (u prozi i stihu) keltskog i bretonskog porekla kojima su opisane ljubavne i ratničke pustolovine hrišćanskih vitezova. (Živković 1992) 
Romani su smatrani za izmišljene ljubavne priče. 
Antički i viteški romani najviše duguju starim epovima i bajkama, dok se noviji evropski roman oslanja na tradiciju šaljive priče, anegdote i novele. (Tartalja 1998) 
U 18. veku roman je postao najzastupljenija književna vrsta. 
Vremenom je postao priča o privatom svetu i o pojedinačnim ličnostima, u jednom realnijem i intimnijem tonu. 
Reakcija pojedinca na dejstvo spoljašnjeg sveta čini ključan deo za razvijanja radnje u romanu. 
Od 18. do 20. veka karakterizacija pojedinih likova u romanu dobija sve širi značaj, uopštavajući bitne karakteristike jedne sredine i epohe. 
Roman prikazuje život jednog društva služeći se istorijom sudbine pojedinaca, a modernog romansijera je sve više počeo da interesuje čovek sam. (Živković 1992) 
Postoji dosta različitih tipova i vrsta romana. 
Njih možemo da razvrstamo prema raznim kriterijumima. 
Često se klasifikuju prema temi (istorijski, avanturistički, ljubavni, društveni, tj. socijalni, psihološki itd.), načinu obrade teme (humoristički, satirični, sentimentalni itd.), obliku u kom su (putopisni, roman-esej, roman u nastavcima itd.), pravcu i epohi u kojoj su nastali (srednjovekovni, postmodernistički itd.). 
Romani mogu da se razvrstaju i prema elementima koji dominiraju u samom romanu. 
Tako roman može biti i: roman lika ili karaktera, porodični roman (koji se razvio iz romana karaktera, a u kome se uglavnom prate članovi jedne porodice), roman prostora, roman vremena, kao i roman vremena i prostora i tako dalje. (Đorđević and Lučić 2008) 
Na nastanak i razvoj srpske književnosti uticali su mnogi srpski, ali i strani pisci. 
Navešćemo samo neke srpske pisce koji su značajni za razvoj srpske književnosti, a od kojih je većina i deo ovog multimedijalnog projekta. 
Od svih modernih književnih vrsta roman se najranije pojavljuje u našoj književnosti. 
Najpre se javljaju prevodi, a zatim, početkom 19. veka, s Atanasijem Stojkovićem (1773–1832) i Milovanom Vidakovićem (1780–1841) i originalni romani. 
Atanasije Stojković je napisao didaktičko-idilični roman Aristid i Natalija (1801), kojim započinje ova vrsta u našoj književnosti. 
Tvorcem i jednim od najvažnijih predstavnika srpskog realističkog romana u 19. veku smatra se Jakov Ignjatović (1822–1889). 
Od značajnih romanopisaca veka treba spomenuti i Svetolika Rankovića (1863–1899) tvorca srpskog psihološkog romana. 
On je iza sebe ostavio nekoliko dela, među kojima je i značajan roman Seoska učiteljica (1899), koji je jedan od prvih romana gde je glavni lik žena. 
Krajem 19. veka u srpskoj realističkoj prozi uveliko mnogo se pisalo o selu o propadanju sela ili pak njegovim idiličnim slikama, ali i o običajima i odnosima među ljudima. 
Veliki preokret, kako u evropskoj tako i u srpskoj književnosti, desio se na kraju 19. i početkom 20. veka. 
U to vreme srpska književnost dobija sva osnovna obeležja moderne nacionalne književnosti. 
Tada u srpskoj književnosti započinje izlazak iz dotadašnjeg seoskog realizma. 
U prozne pisce koji su išli ka osavremenjivanju proznog izraza ubrajaju se Borisav Stanković, Petar Kočić, Milutin Uskoković, Veljko Petrović, Isidora Sekulić i drugi. 
Borisav Stanković (1876–1927) je najznačajniji pripovedač u modernoj fazi realizma. 
S njim počinje razvoj srpskog moderanog romana i pripovetke, a njegov roman Nečista krv (1910) spada u najbolje romane srpske književnosti. 
Dvadeseti vek je u književnosti više nego ranije afirmisao žensko stvaralaštvo. 
Uz Isidoru Sekulić (1877–1958) značajne su Jelena Dimitrijević (1862–1945) i Milica Janković (1881–1945). 
Može se reći da roman Đakon Bogorodičine crkve (1919) Isidore Sekulić i roman Nove (1912) Jelene Dimitrijević spadaju među najbolje romane koje su pisale žene na početku 20. veka, u srpskoj književnosti. 
Milica Jakovljević (1887–1952), poznatija pod pseudonimom Mir-Jam, je književnica čiji su ljubavni romani i priče obeležile domaću književnost između dva svetska rata. 
Ona je u Kraljevini Jugoslaviji bila najpopularnija književnica i njena dela su bila najčitanija. 
A danas se može reći da su njeni romani, ali i samo njeno ime, tj. psudonim, veoma poznati srpskoj javnosti, naročito jer su po njenim romanima snimljene televizijske serije koje su izuzetno gledane. 
Ekspanzija romana, kao književne vrste, započinje početkom pedesetih godina dvadesetog veka, a traje sve do danas. 
Dobrica Ćosić (1921–2014) je pisac koji je obeležio posleratni period. 
Napisao je roman Koreni (1954) koji je postao temelj modernog srpskog posleratnog romana i sa kojim su došla i velika priznanja. 
Nakon ovih, a i mnogih drugih, srpskih pisaca dolaze novi i nastavljaju tradiciju pisanja romana. 
Podatke o istorijskom razvoju srpskih romana koji su svrstani ljubavne nismo mogli da nađemo, jer je takve romane teško naćiistoriji srpske književnosti. 
Iako postoji dosta srpskih romana gde je bitan element i ljubavni motiv oni nisu definisani kao ljubavni. 
Najčešće su definisani samo kao društveni, istorijski ili romani ličnosti itd., ili spoj tih žanrova. 
Danas su ljubavni romani dosta popularni i imaju velike tiraže, iako ih većina ljudi smatra za manje vredna književna dela. 
Među najpopularnijim savremenim srpskim književnicama ljubavnih romana izdvajaju se Mirjana Bobić Mojsilović (1959– ), Jelena Bačić Alimpić (1969– ) i Vesna Dedić (1967– ). 
Pisci koji su spomenuti ovde, a i drugi koji su obuhvaćeni ovim projektom, su poznati srpskoj javnosti (neki širem, a neki užem krugu). 
Većini je zajedničko to da su za svoja dela dobili nagrade i da su njihova dela prevedena na neki od stranih jezika. 
U čast delu pojedinih, postoje i nagrade nazvane po njima. 
Tu se ubrajaju: Borisav Stanković, Isidora Sekulić, Meša Selimović, Miloš Crnjanski, Momo Kapor itd. 
Neke od nagrada koje su pisci dobili za romane obuhvaćene ovim projektom su: 
Nagrada Srpske književne zadruge za doživotno delo roman Došljaci Milutina Uskokovića (1884–1915) (kao najbolji rukopis 1909. godine); 
NIN-ova nagrada 3 koju je prvi osvojio roman Koreni Dobrice Ćosića 1954. god., Roman o Londonu Miloša Crnjanskog (1893–1977), 1971. god., Sudbina i komentari Radoslava Petkovića (1953– ), 1993. god.; 
Nagrada za najčitaniju knjigu u bibliotekama Srbije Roman o Londonu Miloša Crnjanskog 1973. god., Dorotej Dobrila Nenadića (1940– ), 1978. god. 
Kada je reč o romanima ženskih pisaca, javljaju se i druge nagrade. 
Rukopis prvog romana Grozdane Olujić (1934–2019) Izlet u nebo je 1957. godine dobio nagradu na konkursu sarajevske Narodne prosvjete. 
Njen drugi roman – Glasam za ljubav (1963) dobio je nagradu zagrebačkog Telegrama za najbolji kratki roman. 
Marija Jovanović (1959– ) je za roman Spletkarenje sa sopstvenom dušom (2000) nagrađena Ženskim perom. 
Vida Ognjenović (1941– ) je za roman Preljubnici (2006) primila nagradu za najbolju knjigu u javnim bibliotekama Srbije. 
A Jelena Bačić Alimpić je za svoj romana Ringišpil (2010) nagrađena Zlatnim Hit liberom. 
Glavna tema projekta je predstavljanje romana srpskih pisaca kojima postoje likovi koji su u romantičnim vezama. 
Uz to su predstavljeni i pisci i romani. 
Ti romani su po tipu raznovrsni nisu svi čisto ljubavni, ali u sebi imaju ljubavni motiv kao jedan od glavnih elemenata romana. 
Ljubavnih romana, i onih koji su uvršteni u dva žanra od kojih je jedan ljubavni, ima oko 10, dok je više onih romana koji spadaju u romane ličnosti, društvene i istorijske romane. 
U projektu se mogu pronaći najviše romani iz 20. veka ali ima i nekoliko iz 19. i 21. veka. 
Ukupno ih je 25, koliko je bilo i učesnika ovog projekta. 
Romani su predstavljeni u formi veb-stranica koje su napravili studenti završne godine Katedre za bibliotekarstvo i informatiku Filološkog fakulteta u Beogradu, akademske 2019/2020. godine. 
Pomoć studentima pružile su prof. dr Cvetana Krstev i doc. dr Brnislava Šandrih Todorović, koje su bile mentorke na projektu. 
Ovaj projekat je sastavni deo predmeta Multimedijalni dokumenti koji je deo nastavnog programa u četvrtoj godini osnovnih studija na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku. 
Romani koje su studenti izabrali da prikažu su: Aristid Natalija (1801) Atanasija Stojkovića, Čudan svet (1869) Jakova Ignjatovića, Seoska učiteljica (1898) Svetolika Rankovića, Došljaci (1910) Milutina Uskokovića, Nečista krv (1910) Borisava Stankovića, Nove (1912) Jelene Dimitrijević, Čedomir Ilić (1914) Milutina Uskokovića, Đakon Bogorodičine crkve (1919) Isidore Sekulić, Plava gospođa (1924) Milice Janković, Pokošeno polje (1934) Branimira Ćosića, Srpska trilogija (1937) Stevana Jakovljevića, Pesma (1952) Oskara Daviča, Koreni(1954) Dobrice Ćosića, Izlet u nebo (1958) i Glasam za ljubav(1963) Grozdane Olujić, Tvrđava (1970) Meše Selimovića, Roman o Londonu (1971) Miloša Crnjanskog, Dorotej (1977) Dobrila Nenadića, Una (1981) Mome Kapora, Cvat lipe na Balkanu (1991) Gordane Kuić, Sudbina i komentari (1993) Radoslava Petkovića, Spletkarenje sa sopstvenom dušom (2000) Marije Jovanović, Preljubnici (2006) Vide Ognjenović, Ringišpil (2010) Jelene Bačić Alimpić i Nikad nisam (2019) Vesne Dedić. 
Od romana koji su bili poznati većini (pre početka rada na ovom projektu) izdvajaju se: Nečista krv, Koreni, Tvrđava, Cvat lipe naBalkanu i Došljaci. 
Romani za koje veći broj studenata ranije nije znao su: Spletkarenje sa sopstvenom dušom, Preljubnici, Aristid Natalija, Nove, Seoska učiteljica, Plava gospođa, Čudan svet, Dorotej, Sudbina i komentari. 
Od pisaca za koje je većina znala izdvajaju se: Borisav Stanković, Isidora Sekulić, Oskar Davičo, Dobrica Ćosić, Meša Selimović, Miloš Crnjanski, Momo Kapor, Jelena Bačić Alimpić i Vesna Dedić. 
Studentima su skoro nepoznati bili pisci: Marija Jovanović, Milica Janković, Dobrilo Nenadić, Atanasije Stojković, Svetolik Ranković i Jelena Dimitrijević. 
Što se tiče tipološke tj. žandrovske podele navedenih romana, treba naglasniti da je podatke o tome teže naći. 
Za romane kao što su Izlet u nebo i Roman o Londonu nisu pronađene žanrovske podele, a za roman Dorotej se navodi da je na granici žanrova da u sebi sadrži istorijske, ljubavne i psihološke motive. 
Od svih izabranih romana, romani koji su svrstani u ljubavne su: Plava gospođa, Glasam za ljubav, Una, Spletkarenje sa sopstvenom dušom, Preljubnici, Ringišpil i Nikad nisam. 
A pored tih i romani: Došljaci, Čedomir Ilić i Đakon Bogorodičine crkve, koji spadaju i u druge žanrove oba Uskokovićeva romana spadaju i u društvene, a roman Isidore Sekulić spada i u religiozan roman. 
Ostali romani su svrstani u različite žanrove (uglavnom u društveni, istorijski, psihološki i u roman ličnosti). 
Jedan od značajnih elemenata projekta je i podatak o adaptacijama romana. 
Što se tiče dramatizacije i ekranizacije ovih romana njih sedam (od 25) nema svoju pozorišnu ni televizijsku adaptaciju. 
Tu spadaju romani: Aristid i Natalija, Nove, Plava gospođa, Spletkarenje sa sopstvenom dušom, Preljubnici, Ringišpil i Nikad nisam. 
Četrnaest romana je adaptirano za pozorišno izvođenje. 
To su: Čudan svet, Seoska učiteljica, Došljaci, Nečista krv, Čedomir Ilić, Đakon Bogorodičine crkve, Pokošeno polje, Srpska trilogija, Pesma, Koreni, Izlet u nebo, Tvrđava, Roman o Londonu i Sudbina i komentari. 
Među tim predstavama ima i onih sa drugačijim nazivom od originalnog naslova romana. 
Tu se ubrajaju predstave tj. romani: Vrela krv (Nečista krv), Sile (Pokošeno polje), Hromi ideali (Čedomir Ilić), Đakon (Đakon Bogorodičine crkve); po motivima ovog romana i pripovetke Ambicije, dim Isidore Sekulić) i Na leđima ježa (Srpska trilogija). 
Po motivima osam romana snimljeni su filmovi: Pesma (1961), Izlet u nebo (1962. pod nazivom Čudna devojka), Glasam za ljubav (1965), Došljaci (1969), Pokošeno polje (1980. pod nazivom Beogradska razglednica 1920), Dorotej (1981), Una (1984) i Nečista krv (1996. i 2021.). 
Romani po čijim motivima su snimljene televizijske serije su: Čedomir Ilić (1971), Pesma (1975), Roman o Londonu (1988), Cvat lipe na Balkanu (2011-2012) i Koreni (2018). 
Pre početka izrade samog multimedijalnog dokumenta bilo je potrebno uraditi nekoliko zadataka. 
Prvi zadatak je bio da svako od studenata pronađe knjige koje bi odgovarale temi projekta. 
Svi su, zajedno sa profesorkama, dali predlog jedne ili više knjiga, a onda je, na narednom času, svako izabrao jednu koju će da pročita kod kuće posle, na nekom od časova, svima da je predstavi u vidu prezentacije (koristeći program MS PowerPoint). 
Prezentacije su sadržale osnovne podatke o piscima i knjigama ime i prezime pisca, naslov dela, godinu prvog izdanja, biografiju pisca, listu likova i opis teme romana. 
Pojedine su sadržale i neke zanimljivosti iz romana ili podatke o tome da li su ti romani ekranizovani ili imaju pozorišne adaptacije. 
Naredni i glavni zadatak je bio da se na osnovu toga, kod kuće, naprave veb-stranice korišćenjem jezika HTML, uz CSS za vizuelno oblikovanje i ulepšavanje. 
Svako je za izabrani roman samostalno (po svojoj želji i znanju) osmislio i izradio veb-stranicu. 
Pored tih zadataka dodeljeni su i grupni zadaci izrada veb-stranica za ceo projekat (osmišljavanje dizajna i izrada HTML koda) izbor muzike, tj. pesme koja će da oživi projekat. 
Za te grupne zadatke oformljene su dve grupe studenata. 
Grupu koja je bila zadužena za muziku su činili studenti: Marija Despić, Ana Ivanović, Anica Jovanović, Sofija Hebar i Nikola Šibalić. 
Drugu grupu koja je bila zadužena za osmišljavanje dizajna i samu tehničku izradu činili su studenti: Katarina Glavonjić, Magdalena Lukić, Jovan Janković, Stefan Joksimović. 
Grupa zadužena za muziku je najpre napravila spisak pesama sa Jutjuba (YouTube), nakon čega je usledilo glasanje za pesmu koja će da se koristi na sajtu. Odabrana je adaptacija kompozicije Ljubavna priča (Love Story) Ričarda Klejdermana (Richard Clayderman) iz istoimenog filma. 
Za bolju organizaciju zadataka, pored imejl prepiske, koristio se i Gugl disk (Google Drive). 
Tu su bili postavljeni svi potrebni dokumenti i informacije o zadacima, koje su bile dostupne svim studentima u svakom trenutku. 
Za spisak romana i zaduženja studenata napravljena je tabela (u besplatnom onlajn programu Google Sheets), koja se vremenom dopunjavala. 
Takođe tu su napravljeni i folderi gde su studenti postavljali svoje radove (prezentacije, HTML dokumente i propratne elemente koje su korišćene za izradu veb-stranica, kao što su fotografije i sl.). 
Pronalaženje romana koji odgovaraju temi projekta (onih čiji sadržaj obuhvata priču ljudi između kojih postoji romantična veza) nije bio mnogo težak zadatak. 
Na početku su postojale male nedoumice oko same teme tj. kriterijuma za odabir romana i pisaca, jer studenti nisu bili dovoljno upoznati sa takvim romanima. 
Ali relativno brzo, uz pomoć profesorki, napravljen je spisak odgovarajućih romana. 
Na časovima se diskutovalo o predlozima i tako je napravljen početni spisak, koga su studenti kasnije dopunili. 
Svi su imali zadatak da pronađu bar jedan roman i da svojim predlozima dopune tabelu (tako što bi dodali naslov, ime autora i godinu prvog izdanja romana). 
Tako je formirana konačna lista romana. 
Razlozi za izbor baš ovih romana bili su različiti neko je već ranije čuo za roman koji odgovara temi ili ga je pročitao, neko je tražio preporuke (uglavnom od članova svoje porodice), a neki studenti su samostalno, pretragom interneta došli do izabranog romana, dok su ostali izabrali neki od ponuđenih sa spiska. 
Nesumnjivo su i značaj i popularnost većine pisaca i romana doprineli tome da se studenti odluče da prikažu baš ta dela srpske književnosti. 
Nakon konačnog izbora romana studenti su ih pročitali, a potom prikupili podatke o piscima i romanima. 
Jedan od glavnih izvora svakako su bili izabrani romani, koje su studenti analizirali i predstavili (fokusirajući se na temu ovog projekta). 
Pored same sadržine romana, korišćeni su i podaci sa korica knjiga, kao i iz predgovora i pogovora. 
Drugi izvori informacija bili su uglavnom Vikipedija, sajtovi pisaca i elektronske novine (sa raznim člancima o piscima i romanima, a koji sadrže i podatke o predstavama, filmovima sl. kao i intervjue sa piscima) ali i razni drugi sajtovi (pretežno zbog pronalaženja fotografija, video snimaka i drugih detalja i zanimljivosti). 
Multimedijalni projekat Njih dvoje čine tri osnovne veb-stranice. 
Prva stranica projekta sadrži sve romane grupisane prema periodu nastanka, od 19. do 21. veka (slika 1). 
Tu su za prikaz romana korišćene fotografije korica knjiga, a ispod svake stoji naslov romana. 
Klikom na te fotografije otvaraju se stranice koje su studenti napravili (slike  2 i 3 prikazuje deo HTML i CSS koda jedne veb-stranice). 
Svaka od tih stranica se izgledom i sadržinom razlikuje od ostalih. 
Druga stranica sadrži fotografije svih studenata koji su učestvovali u projektu dok treća stranica sadrži podatke o samom projektu (Slika  4) sa kojim ciljem je projekat osmišljen, ko su autori projekta, šta sadrže veb-stranice, a na kraju su pomenuti i studenti koji su radili na izradi sajta (osmišljavanju dizajna izradi glavnih stranica). 
Dopuna ovim stranicama su i linkovi ka sajtu Filološkog fakulteta u Beogradu i stranici Katedre za bibliotekarstvo i informatiku, a takođe i linkovi ka sajtovima prof. dr Cvetane Krstev i doc. dr Branislave Šandrih Todorović. 
Sastavni deo sajta čini i audio-plejer sa adaptacijom kompozicije Ljubavna priča Ričarda Klejdermana koga je tim za tehničku izradu (Jovan Janković i Stefan Joksimović) postavio na sajt. 
Sama izrada (pojedinačnih i glavnih) veb-stranica većini nije predstavljala težak zadatak. 
Studenti su imali male poteškoće pri radu jer je bilo potrebno da se podsete HTML-a, a neki su morali samostalno da nauče nešto više o njemu (od onoga što je predavano na časovima), jer je njihova zamisao dizajna stranica zahtevala veće znanje. 
Zbog svega toga, za izradu radova je trebalo malo više vremena truda ali na kraju su svi studenti uspešno i u zadatom roku završili radove (i uprskos izbijanju pandemije Kovid 19). 
Slika 1. Prikaz pristupne stranice gde se nalaze svi romani 
Slika 2. Prikaz HTML koda jedne stranice za roman 
Slika 3. Prikaz CSS koda za jednu HTML stranicu romana 
Slika 4. Prikaz treće stranice sa detaljima o samom projektu 
Multimedijalni dokumenti su sastavni deo nastavnog programa od školske 2009/2010. 
Ako se osvrnemo unazad primetićemo da postoji veza između ovogodišnjeg i nekih ranijih multimedijalnih dokumenata. 
Pošto je u projektu Njih dvoje akcenat na romanima srpskih pisaca, multimedijalni projekat ranijih generacija studenata koji je najsličniji ovom je projekat Književnost na filmu (Meglić 2019), a zatim i projekat Pop Ćira i Pop Spira (Kovrlija, Tasić, and Topalović 2012). 
Ovi radovi obuhvataju romane srpskih pisaca i to one koji su ekranizovani, a ekranizacija romana je jedan od dodatnih elementa u projektu Njih dvoje. 
Pored njih, po temi sličan je i projekat Put oko sveta za 80 dana (Perić, Gogić, and Nikolić 2014) jer i on obuhvata roman koji je ekranizovan. 
Pre početka rada na projektu njih dvoje, studentima su bili poznati mnogi pisci i romani koji su se našli na njihovom spisku romana pogodnih za ovaj projekat. 
Svi su uglavnom lako došli do potrebnih podataka (informacija o piscu, romanu, fotografija i sl.), no manji problemi su se javili prilikom izrade veb-stranica jer je trebalo da se studenti podsete HTML-a, koji su učili na drugoj godini studija. 
Mali problem nekima je bilo i vreme potrebno za izradu veb-stranica, ali je na kraju sve završeno bez većih problema i u predviđenom roku (iako je pandemija Kovid 19 donekle izmenila prvobitni plan programa rada). 
Ovaj projekat studentima nije bio previše zahtevan, imali su priliku da iskoriste i unaprede svoja znanja stečena na fakultetu ali i da budu kreativni svako na njemu svojstven način. 
Otkrili su pročitali nove knjige, saznali nešto više o piscima, fiktivnim likovima ili stvarnim ljudima, kao i društvu, mestu, periodu u kom su oni živeli itd. 
Potom su deo toga ispričali na časovima, a zatim, nakon nekog vremena, napravili veb-stranice za te romane. 
Na kraju su ih sve objedinili u jedan zajednički projekat, dostupan svima na internetu. 
Projekat je objedinio istraživački rad (pronalaženje informacija na internetu), znanje HTML-a, CSS-a i PowerPoint programa. 
Sve to su studenti mogli da nauče, ili poboljšaju, tokom studija na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku. 
Učenje PowerPoint-a je deo predmeta Informatički praktikum 1, koji se održava u prvoj godini osnovnih studija pri Katedri, a HTML i CSS su deo predmeta Digitalni tekst 2, koji se održava u drugoj godini. 
Što se tiče istraživačkog rada on se kroz cele studije unapređivao kroz razne zadatke na mnogim predmetima, a u okviru ovog predmeta dostigao je još viši nivo. 
Želimo da uputimo posebnu zahvalnost profesorkama dr Cvetani Krstev i dr Branislavi Šandrih Todorović koje su uvek bile dostupne za saradnju i pomoć i koje su nas uspešno vodile kroz ovaj projekat iz predmeta Multimedijalni dokumenti, akademske 2019/2020. godine. 
