SAŽETAK: 
U ovom radu ćemo predstaviti multimedijalni dokument pod nazivom „Prolazim ulicom tvojom”. U izradi ovog dokumenta su učestvovali studenti završne godine osnovnih akademskih studija na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu tokom školske 2016/2017. godine u okviru predmeta Multimedijalni dokument. 
U radu se ukratko opisuje kako su se beogradske ulice razvijale i kako su dobijale nazive. 
Posebno je opisan postupak prikupljanja, obrade i objavljivanja sadržaja na veb stranici, a dat je i detaljan prikaz same veb stranice. 
KLjUČNE REČI: multimedijalni dokument, informatika, bibliotekarstvo, imena ulica, znamenite žene, Beograd  
Beograd se nalazi na nadmorskoj visini od 116,75 metara, na severnoj geografskoj širini od 44 49’14” i istočnoj geografskoj dužini od 20 27’44”. 
Ima sedamnaest opština i preko 4.000 ulica. 
Što se dužine beogradskih ulica tiče, danas je najduža ulica Bulevar kralja Aleksandra (8.230m), a najkraća Uskočko sokače kod Kalemegdana (36m). 
Prvi zvaničan podatak o imenima beogradskih ulica („sokaka”) datiran je 19. februara 1847. godine (Pavlović, 1998, 9) i odnosi se na 30 sokaka užeg gradskog jezgra, tzv. varoši u šancu kojima je Ilija M. Garašanin, popečitelj unutrašnjih dela, odlukom beogradske opštine odobrio nazive po predlogu Upraviteljstva varoši Beograda. 
Ulice su nazvane u skladu sa svojim položajem ili po ustanovama koje su se u njoj nalazile ili po znamenitim ličnostima, ali se dati nazivi nisu zadugo odomaćili.  
Tek 1864. godine, po nalogu kneza Mihaila (Stojanović i dr., 2004, 5), prvi put su data imena ulicama u celoj varoši. 
Zvanični nazivi ulica su, od 1872. godine kada su u Beogradu uspostavljeni, pa sve do danas. često menjani. 
Sa promenom vlasti, kao i istorijskih i društvenih prilika, meljani su i nazivi ulica. 
Godine 1850. Beograd je imao 15.485 stanovnika, a 2002. godine 1.576.124, a broj ulica se sa 30 1847. godine popeo na 4.000 (Stojanović i dr., 2004, 6). 
U knjizi „Znamenite ličnosti na ulicama Beograda“ (Pavlović, 1998) Dušan Pavlović ističe da naziv ulice treba da sadrži potpuno ime i prezime, kao i nadimak, pseudonim, ime od milja, titulu i zvanje. 
Od izdavanja te knjige do danas prošlo je dvadeset godina, a još uvek nije odgonetnuto ko su neke od žena koje imaju svoju ulicu u prestonici, poput Coce. 
1 Sa druge strane, tokom ovog projekta došli smo do mnogih novih podataka, koji bi mogli da budu značajni za buduće istraživače.  
S obzirom da je tema našeg dokumenta bila u vezi sa beogradskim ulicama koje nose imena po znamenitim ženama, u ovom odeljku daćemo kratak pregled brojčanog odnosa naziva ulica koje su imena dobile po znamenitim ženama odnosno muškarcima kao i pregled promena u njihovim nazivima. 
Od davnina, žene su bile podređivane muškarcima. 
Vekovima su zapostavljane i zanemarivane ne samo u Srbiji, već i u celoj Evropi. 
Pravni položaj žena u nezavisnoj Srbiji nije bio uređen građanskim zakonikom. 
Tačke zakonika koje su se odnosile na žene nisu se menjale čitavih sto godina: od usvajanja 1844. godine do 1945. kada ih je izmenila nova socijalistička vlast. 
Zakon iz 1884. godine svrstavao je žene u istu grupu sa maloletnim licima. To je značilo da žene nisu mogle biti svedoci za utvrđivanje testamenta, nisu mogle da prime poklon bez odobrenja muža, niti su bez njegove saglasnosti mogle da se školuju ili zaposle. 
Sva ostala prava bila su u skladu sa ovim osnovnim položajem žene kao maloletnog lica. 
Žene koje su dobile saglasnost imale su mogućnost da stiču znanje. 
Velika škola je već 1871. godine počela da školuje žensku decu, a 1882. godine ustanovljene su i državne stipendije za školovanje devojaka na evropskim univerzitetima. 
Nažalost, posle školovanja one najčešće nisu bile u prilici da nađu posao dostojan njihovog obrazovanja. 
Prema ondašnjem radnom pravu, mesto činovnika ili ministarski ukaz mogli su da dobiju samo oni koji su služili vojsku. 
Tako su žene automatski bile isključene, te nisu mogle da budu postavljene na mesta državnih činovnika lekara, profesora, nastavnika u višim razredima, inženjera i arhitekata. 
Zbog toga je malo žena bilo na uticajnim položajima.  
Interesantna je i činjenica da je 1900. godine u Srbiji bilo više muškaraca nego žena: na 1.000 muškaraca bilo je 752 žene (Stojanović, 2013, 269). 
Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srbije, žene danas čine 51,3% ukupnog broja stanovništva (?, 10), te se još jednom postavlja pitanje: zašto su žene i dalje u senci muškaraca?  
Na slici 1 je grafikonom prikazan odnos ulica prema nazivima. 
Plavom bojom su označene ulice koje nose imena znamenitih muškaraca (42,72%), kao na primer ulica Pabla Pikasa. 
Skoro četvrtina beogradskih ulica (24,2%) nosi naziv po nekom geografskom pojmu, poput Zrenjaninskog puta ili Niške ulice, a 7,08% po istorijskom događaju, kao što je ulica Beogradskog bataljona. 
Samo 3,02% nosi naziv prema znamenitim ženama (na primer ulica Desanke Maksimović), dok je 4,62% ulica bez zvaničnog naziva, kao što su ulice Kvantaška pijaca ili Tržni centar pijaca u Bloku 44 na Novom Beogradu, nazvane po obližnjim pijacama. 
Kategorija ostalo nosi 16,94% i u ovu kategoriju spadaju ulice kao što su Sajdžijska, Bunarska ili Hrastova, dok kategorija porodica ima 1,42% (na primer ulica Porodice Gajić u naselju Sremčica).  
Gledajući procenat ulica koje nose imena po znamenitim ženama, vidimo da su i u tom pogledu žene u senci muškaraca. 
Iz grafikona na slici 2 vidi se da najviše ulica nazvanih po znamenitim ženama ima u Baćevcu, i to 3 od 32 ulice, ili 9,38%. 
U užem delu Beograda, koji je na 12. mestu među beogradskim opštinama, od 3.489 ulica samo 154 nosi ime po nekoj ženskoj osobi, što čini 4,41%.  
Grafikon na slici broj 3 pokazuje kako su se menjali nazivi ulica koje su ranije nosile imena po ženskim ličnostima i kakve su nove nazive te ulice dobijale kroz istoriju. 
Sedamnaest od ovih ulica je sada bez zvaničnog naziva, 12 spada u kategoriju ostalo, 11 je sada nazvano po poznatim muškarcima, 7 je dobilo ime po nekim drugim poznatim ženama, dve ulice su dobile nova imena po geografskim nazivima, dok su preostale dve nazvane po istorijskim događajima. 
Začuđujuće je da je najviše ulica koje su nosile imena po znamenitim ženama zapravo izgubilo svoj naziv i bilo svrstano u kategoriju neimenovanih.  
Analizirali smo preimenovanje ulica i na grafikonu na slici 4, koji prikazuje ulice koje su preimenovanjem dobile ime po znamenitoj ženskoj osobi. 
Od tih ulica, 9 je prethodno bilo nazvano po znamenitom muškarcu, 7 je već i ranije nosilo naziv po znamenitoj ženi, 4 po geografskom pojmu, a 2 su pripadale kategoriji ostalo.  
Na samom početku izrade ovog multimedijalnog dokumenta, dobili smo spisak svih ulica u Beogradu. 
Koristeći sajt OpenStreetMap 2 došli smo do naziva ulica po opštinama u Beogradu. 
Naš prvi zadatak bio je da razvrstamo ulice po sledećim kategorijama: ulice koje nose muška imena, ulice koje nose ženska imena, ulice sa geografskim nazivima, ulice sa istorijskim nazivima, ulice nazvane po porodicama, ulice koje nemaju imena i ostale ulice. 
Svaki student je dobio zadatak da obradi 300 ulica. 
Pošto je ovo bilo obavljeno, bilo je lakše izdvojiti ulice koje su dobile naziv po znamenitim ženama. 
Preko ankete koju su pripremili nastavnici izjašnjavali smo se koliko su nam ta imena poznata. Odmah zatim smo žene prema kojima su ulice dobijale imena klasifikovali prema njihovim zaslugama:  
1. fiktivan lik [„fiktivna“] (na primer Ana Karenjina)  
2. stvaran  
a. visočanstva (kraljice, carice, kneginje i slično) [„visočanstvo“] (na primer Carica Milica, Kneginja Zorka)  
b. zaslužne profesionalnim radom  
i. umetnice  
A. likovne [„likovna_umetnica“] (na primer Milena Pavlović Barili)  
B. dramske [„dramska_umetnica“] (na primer Rahela Ferari)  
V. muzičke [„muzička_umetnica“] (na primer Danica Obrenić)  
G. književnice [„književna_umetnica“] (na primer Desanka Maksimović)  
D. ostalo [„druge_umetnosti“]  
ii. prosvetne radnice [„prosvetna_radnica“] (na primer Zagorka Dragović)  
iii. lekarke [„lekarka“] (na primer Izabela Haton)  
iv. naučnice [„naučnica“] (na primer Mileva Marić Ajnštajn)  
v. drugo [„druge_profesije“] (na primer Snežana Hrepevnik)  
g. zaslužne u borbi (narodni heroji) [„narodni_heroj“] (na primer Dragica Končar)  
3. nepoznato [„nepoznato“] (na primer Coca) 
Svaki student je dobio po osam ulica za dalju obradu. 
Prvi zadatak je bio da se pronađu osnovni podaci o svakoj od tih žena, kako bismo putem prezentacija upoznali ostale kolege sa ženama po kojima su ulice dobijale imena. 
Ovde smo se suočili sa nedoumicom oko identiteta pojedinih žena, i sa oskudnim informacijama za mnoge od njih. 
Pošto smo konsultovali dodatnu literaturu (Leko, 2003; Sekulić, 2014) i prikupili informacije iz različitih izvora (veb, enciklopedije, muzeji i arhivi), pripremili smo članke o svakoj ženi, koje smo postavljali na Gugl disk, na koji smo i inače postavljali sav materijal, kako bi svim učesnicima u projektu bio dostupan. 
Isto tako, zadatak nam je bio da nađemo fotografije tih žena i da sami fotografišemo ulice.  
Prvobitna ideja da se svi članci postave na stranicama Vikipedije nije bila efikasna. Njeni moderatori su brisali svaki naš unos i izmenu, iako bismo svaki put ispoštovali pravilnik o postavljanju materijala. 
Kako bismo bili sigurni da će naš rad biti sačuvan, odlučili smo se da postavimo sve članke na blog. 
S obzirom da smo tokom studija učili najmanje 2 strana jezika, svako je mogao da izabere jezik kojim najbolje vlada i prevede svoje članke na taj jezik. 
Članci su takođe postavljeni na Tumblr. 
Odlučili smo takođe da ceo ovaj projekat povežemo sa društvenim mrežama, to jest sa Fejsbukom, Tviterom i Instagramom putem kojih smo i promovisali ovaj projekat, da bi ga što veći broj ljudi video. 
Korišćenje Tumblra i društvenih mreža u našem slučaju je zamenilo bazu podataka, koju je većina prethodnih projekata predmeta Multimedijalni dokumenti imala.  
Ideja je bila da se informacije o ulicama koje nose imena po znamenitim ženama prikažu i kartografski. 
Profesorka Krstev je kao gostujućeg predavača pozvala prof. dr. Ranku Stanković sa Rudarsko-geološkog faulteta, stručnjaka za geološke informacione sisteme. Ona nas je uputila u to kako da ovaj projekat obogatimo povezujući sve prikupljene informacije sa kartom Beograda.  
Po završetku obrade podataka koje smo prikupili o svakoj od žena, svaki student je dobio dodatno zaduženje. 
Proverom svih imena i daljom istragom ličnosti za koje još uvek nismo imali utvrđen identitet bavila se Marija Daković. 
Dopunom informacija o narodnim heroinama u Banjičkom logoru bavile su se Slađana Subotić, Dragana Đorđević i Milica Banović. 
Anastasja Mandić, Ana Širka i Jelena Devetak su dopunile podatke i slike o ulicama dodeljenim studentima koji su otkazali rad, dok su bibliografiju knjiga i članaka o značajnim ženama i o ulicama u Beogradu uradile Jovana Radivojević i Valentina Žimbrek. 
Lekturu članaka na srpskom jeziku radili su Dragana Polić, Bojan Mihailović, Milica Sekulić, Dušan Filipović i Rastislav Marković. 
Koordinator za Vikipediju bio je Petar Milutinović. 
Povezivanjem sa kartom Beograda bavili su se Sanja Slankamenac i Konstantin Stanović, a povezivanjem sa društvenim mrežama Irena Radošević, Aleksandar Zdravković i Goran Rajković. 
Koncepciju sajta osmislili su Mihailo Đurašević i Milica Milović, a sam dizajn je izradio Filip Stanović.  
Estetika sajta zasnovana je na minimalističkom i retro dizajnu. 
Kroz ilustracije dominira grad čiji su stanovnici prvenstveno žene, čime su metaforički prikazani tema i ideja projekta (slika 5). 
Odlučili smo se za jednostavan dizajn kako bi korisnici imali laku i efikasnu navigaciju bez obzira na platformu koju koriste za pregledanje. Stoga je sajt pogodan za sve računare, kao i za mobilne uređaje. 
Glavna stranica ima ulogu pristupne stranice koja potom preusmerava na Tumblr blog na kom su svi primarni podaci. 
Društvena mreža Tumblr izabrana je radi veće preglednosti i estetske prilagodljivosti. 
Na tom blogu je takođe vrlo lako razvrstavati i označavati članke. 
Zahvaljujući ovoj metodi, više studenata je učestvovalo u postavljanju članaka i imali su jednak udeo u izradi sajta.  
Na početnoj strani se vide naslov i kratak opis projekta, kao i polje za navigaciju ka ostalim karticama. 
U zaglavlju se nalazi muzička lista sa numerama u kojim se ulica pojavljuje kao tema ili glavni motiv. 
Glavna muzička tema, kojom se stranica i otvara, je pesma „Zvižduk u osam“ koju izvodi Đorđe Marjanović. 
Kartica „Ličnosti“ preusmerava korisnika na dve klasifikacije prema azbučnom redu i prema zaslugama. 
U kartici „Mapa“ prikazuje se interaktivna karta koja dozvoljava alternativno pretraživanje ličnosti. 
Klikom na određenu ulicu otvaraju se članci o osobi po kojoj je ulica dobila ime. 
Grafikoni sa statističkim podacima nalaze se pod karticom „Statistika“ i ispod svakog grafikona je dat opis. 
Sami grafikoni mogu da se povećaju klikom na njihovu sliku. 
Kartica „O projektu“ sadrži opis projekta, kao i spisak studenata koji su učestvovali u njemu.  
Pod karticom „Korisni linkovi“ nalaze se linkovi koji korisnike preusmeravaju ka dokumentarnom filmu na Jutjubu pod nazivom „Žene Jugoslavije u Narodnooslobodilačkoj borbi“, kao i nalozima na različitim društvenim mrežama Fejsbuk, Tviter i Instagram. 
Preko društvenih mreža, koje predstavljaju interaktivnu stranu projekta, javnost može lakše da se informiše o projektu i samoj temi projekta. 
Na kraju projekta postavnjene su fotografije i tekstovi, kao i linkovi ka potpunijim člancima na Tumblr blogu, a isto tako omogućeno je posetiocima i pratiocima da objavljuju podatke koje su oni sakupili.  
Veliku zahvalnost za izradu ovog projekta dugujemo profesorki dr Cvetani Krstev, koja je nosilac i idejni tvorac ovog projekta, kao i asistentkinji Branislavi Šandrih, bez čije podrške ne bismo uspeli u potpunosti. 
Veliku pomoć dobili smo i od zaposlenih u Arhivu Beograda i Muzeju grada Beograda.  
