SAŽETAK: 
Studenti na smeru Bibliotekarstvo i informatika Filološkog fakulteta u Beogradu pohađaju nastavu trinaest obaveznih informatičkih predmeta tokom sve četiri godine osnovnih studija. 
U radu je napravljen poseban osvrt na nastavu programiranja koju studenti bibliotekarstva slušaju u petom semestru. 
Na ovim predmetima obrađuje se programski jezik Pajton i kroz njega su studentima prikazani osnovni koncepti programiranja, različite strukture podataka ali i različite primene. 
U radu se još analiziraju stečena znanja na informatičkim predmetima tokom osnovnih studija, planovi za naredne generacije, kao i moguće primene u oblasti informacionih tehnologija i obradi prirodnih jezika.  
KLjUČNE REČI: Pajton, programiranje, informacione tehnologije, obrada prirodnih jezika, pronalaženje informacija  
Prve dve generacije bibliotekara u Srbiji školovane su još ranih šezdesetih godina dvadesetog veka, kada je na Filološkom fakultetu u Beogradu osnovana Katedra za bibliotekarstvo. 
Nakon reforme školstva 1978. godine, na Filološkom fakultetu ponovo se uvodi smer za bibliotekarstvo, koji podrazumeva četvorosemestralne studije uz redovne četvorogodišnje studije na jednoj od grupa Filološkog fakulteta. 
Od školske 1990/91. godine Katedra za bibliotekarstvo i informatiku biva obnovljena, kao četvorogodišnji nivo studija. 
Više o istorijatu i nastanku Katedre kakva danas postoji opisano je u (Vraneš, 2008).  
Nastavno osoblje Katedre svojim studentima pruža znanja iz raznih oblasti: bibliotekarstva, arhivistike, muzeologije, ali i matematike i informatike. 
U ovom radu bavićemo se predmetima koji obrađuju koncepte algoritmike i programiranja.  
Rad je organizovan na sledeći način. 
U 2. odeljku navedena su i kratko opisana neka od istraživanja u kojima se diskutuje da li je Pajton1 zaista najpodesniji kao prvi programski jezik za početnike različitih uzrasta. 
U istom poglavlju osvrćemo se i na trenutni status nastave programiranja u osnovnim školama u Srbiji, kao i ulogu Pajtona u tom procesu. 
Kao uvod u sadržaj samog kursa programiranja, u 3. odeljku napravljen je sažet pregled informatičkih kurseva koji mu prethode kako bi se stekao uvid u predznanja koja studenti stiču, a zatim je opisan i sˆam kurs u 4. odeljku. 
U 5. odeljku imenovani su i ukratko opisani informatički kursevi koji slede, dok je u 6. odeljku napravljen poseban osvrt na primenu stečenih znanja iz programiranja u Pajtonu, kako u daljoj nastavi, tako i kasnije na tržištu rada. 
Analiziramo i sveukupno stečena informatička znanja na ovim studijama, te predočavamo moguće radne pozicije za koje su ovi studenti stekli kompetencije. 
Završavamo i zaključujemo rad 7. odeljkom.  
Mnogi autori godinama unazad razmatraju sa kojim programskim jezikom treba krenuti na dugi put učenja programiranja. 
Izvesno je da odabir treba napraviti na osnovu više činilaca: starosno doba osobe koja počinje da uči programiranje, predznanje i prethodno iskustvo iz oblasti računarstva, poznavanje engleskog jezika, ali i predstava o tome gde će se stečena znanja kasnije primenjivati. 
U različitim periodima, različiti programski jezici smatrani su najpodesnijim programskim jezicima za početnike. 
Osamdesetih godina su to bili Bejzik i Paskal, a kasnih devedesetih i početkom dvehiljaditih godina programski jezik Java (Hosch, 1996; King, 1997; Hadjerrouit, 1998). 
Autori (Radenski, 2006) menjaju program prvog programerskog kursa u korist Pajtona i izvode zaključak da studenti mnogo lakše usvajaju sintaksu ovog programskog jezika nego Jave. 
Kako je upotreba gotovih modula praktičnija u Pajtonu, studenti čak razvijaju i bogatije aplikacije u odnosu na one koje su razvijale u Javi generacije koje su im prethodile. 
Isto pitanje stoji i mnogo godina kasnije. 
Autori (Jayal et al., 2011) dele polaznike početnog, srednjoškolskog kursa programiranja na dve grupe. 
Prva grupa odmah uči Javu kao početni programski jezik, odnosno usvaja objektno-orijentisanu paradigmu kao prvu paradigmu. 
Druga grupa uči osnovne koncepte (izraze, uslovnu klauzu, petlje) u Pajtonu, a zatim sustiže prvu grupu učeći Javu. 
Po završetku nastave pravi se poređenje uspeha ovih dveju grupa. 
Ispostavlja se da je drugi pristup (Pajton pa Java) dao kvalitetniji ishod. 
Zanimljivo je pitanje koje u ovom radu postavljaju autori pre više od jedne decenije: 
da li je ipak najbolje da početnici kao prvi programski jezik uče onaj koji je u tom trenutku najpopularniji, odnosno najtraženiji na tržištu? 
Naime, iako je tada Pajton bio samo jezik predviđen za početnike, on je postao jezik privrede. 
To je upravo posledica ogromne popularnosti razvoja veštačke inteligencije i Pajtona kao jednog od najprigodnijih jezika za njeno razvijanje. 
Razlog tome su moduli: scikit-learn (Pedregosa et al., 2011) za algoritme mašinskog učenja, ten-sorflow (Abadi et al., 2016) za rad sa višedimenzionim matricama, nltk (Bird and Loper, 2004) za obradu prirodnih jezika i mnogi drugi.  
Još jedna od mnogih diskusija koje se vode jeste i ona koja se tiče prve programske paradigme sa kojom će se početnici prvo upoznati. 
Autori (Goldwasser and Letscher, 2008) smatraju da to treba da bude objektno-orijentisana paradigma, ali i u takvom pristupu preporučuju Pajton kao jezik koji pored proceduralne i funkcionalne, podržava i ovu paradigmu. 
Studentima na univerzitetu Vitvatersrand (eng. Witwatersrand) su osnovni koncepti programiranja i osnovne strukture podataka demonstrirane pomoću Scheme programskog jezika (Sanders and Langford, 2008). 
Ovo je programski jezik funkcionalne paradigme, koja uglavnom nije zastupljena u aplikacijama za svakodnevnu upotrebu. 
Studenti koji su već imali programerskog iskustva, ovaj programski jezik nisu dobro prihvatili, smatrajući da kao funkcionalni jezik nema realnu upotrebnu vrednost. 
Sledeće školske godine u okviru istog kursa, uveden je isti program ali kroz Pajton. 
Ispostavilo se da su te godine Pajton odlično usvojili kako početnici, tako i studenti koji su već imali programersko predznanje.  
U radovima (Agarwal and Agarwal, 2005; Vasljević, 2013) analizira se sintaksa programskog jezika Pajton kao i dostupnost alata za njegovu primenu u nastavi. 
Autori (Ranum et al., 2006) iznose svoja iskustva sa Pajtonom u okviru početnog kursa programiranja. 
Zaključuju da se Pajton pokazao kao veoma zahvalan u ove svrhe, prevashodno zahvaljujući jednostavnoj sintaksi i dostupnosti alata za njegovu upotrebu.  
Zahvaljujući argumentovanim diskusijama pomenutih autora, kao i njihovim iskustvima, Pajton je odabran za početni kurs programiranja u okviru studija bibliotekarstva i informatike na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku Filološkog fakulteta u Beogradu. 
Jedan od bitnih činilaca koji su doveli do ovog izbora jeste i postojanje modula nltk za obradu prirodnih jezika, koji naročito može biti koristan studentima Filološkog fakulteta.  
Počevši od 2017/18. školske godine, predmet „Informatika i računarstvo“ se od petog razreda uvodi kao obavezan u osnovnim školama u Srbiji. 
Članovi fondacije Petlja aktivno doprinose modernizaciji i popularizaciji informatike i računarstva u Srbiji. 
Cilj fondacije je podizanje nivoa svesti u društvu o opšteobrazovnom značaju algoritamske pismenosti, kao i podsticanje društva na aktivnije delovanje u smeru razvijanja algoritamske pismenosti i programiranja. 
Doprinos materijalima za nastavu „Informatike i računarstva“ u petom i šestom razredu jedna je od istaknutih aktivnosti ove fondacije. 
Po planu i programu, predmet obuhvata i obaveznu nastavu programiranja, koja počinje odmah u petom razredu i to vizuelnim programskim jezikom Skreč3 (eng. Scratch). 
U te svrhe razvijeni su interaktivni priručnik4 i praktikum5 kao dopuna nastavi.  
Na tekstuelan programski jezik osnovci prelaze sledeće godine. Koji će to jezik biti, odluka je predmetnog nastavnika. 
Školske 2018/19. prva generacija će pohađati nastavu programiranja u tekstuelnom programskom jeziku po novom programu. 
Fondacija Petlja argumentovano apeluje na nastavnike da taj jezik bude baš Pajton, ali i stavlja na raspolaganje sijaset materijala koji će nastavu obogatiti i učiniti je interesantijom i bliskijom šestacima. 
Ti materijali obuhvataju interaktivni priručnik,6 prateću zbirku algoritamskih zadataka, kao i zbirku kratkih pitanja. 
Upravo te činjenice predstavljaju još jedan izuzetno važan faktor za struktuiranje programa nastave programiranja na Filološkom fakultetu. 
Kada kroz nekoliko godina pomenute prve generacije stasaju za akademske studije, imaće već oformljen algoritamski način razmišljanja, kao i temeljno poznavanje sintakse. 
Na taj način je smer Bibliotekarstvo i informatika pripremljen da spremno dočeka, zaokruži i proširi znanja novih generacija.  
U ovom poglavlju napravićemo kratak pregled informatičkih predmeta koje studenti bibliotekarstva i informatike pohađaju u prva četiri semestra. 
Lista kurseva i njihovih kurikuluma dostupna je na vebu. 
Od samog početka studija u okviru zasebnog studijskog programa, informatički predmeti bili su adekvatno zastupljeni. Za više informacija o informatičkim sadržajima prvog studijskog programa videti (Krstev, 2002).  
U prva dva semestra studenti pohađaju predmet „Informatika za bibliotekare“. 
U okviru ovog predmeta obnavljaju se različiti brojevni sistemi, kao i algoritmi konverzije između različitih brojevnih sistema. 
Zatim sledi uvođenje pojmova skupa, relacije, operacije, funkcije i nizova. 
Na kraju, deo kursa posvećen je i iskaznom računu. 
Na ovom predmetu postavlja se neophodna osnova potrebna pri usvajanju osnovnih informatičkih koncepata (počevši od binarnog sistema i njegove primene na najnižem nivou računara, preko funkcija, sve do relacija, bez čijeg razumevanja nije moguće razumeti, na primer, koncept relacionih baza podataka), te se na taj način započinje proces oblikovanja programerskog načina razmišljanja kod studenata. 
Studenti uporedo prate nastavu predmeta „Informatički praktikum“, čiji je krajnji ishod razumevanje konstrukcije i principa rada savremenog računara, poznavanje osnovnih karakteristika hardvera, kao i sticanje osnovnih znanja o vrstama i funkcionisanju softvera i obučavanje za njegovo aktivno i kreativno korišćenje u svakodnevnom životu i profesionalnom radu.  
Bitno je istaći povezanost i sinhronizovanost časova ova dva predmeta. 
Na praktičnom delu nastave Informatičkog praktikuma, studenti se osposobljavaju za napredno korišćenje alata Vord (eng. Word) i Eksel (eng. Excel) iz Majkrosoft programskog paketa za kancelarijsko poslovanje (eng. Microsoft Offce). 
Po usvajanju koncepta relacija i operacija na časovima Informatike za bibliotkare, studenti znanja povezuju sa primenom aritmetičkih i relacijskih operatora u okviru Eksela. 
Nakon toga uvode se pojmovi funkcije i kompozicije funkcija, što se simultano povezuje sa istovremenom primenom više funkcija pri rešavanju problema unutar tabela u Ekselu. 
Nastava iskazne logike i iskaznog računa praćena je praktičnom primenom istih koncepata upotrebom logičkih operatora i ugrađenih logičkih Eksel funkcija.  
U digitalnom dobu je za studente jezika, a posebno studente bibliotekarstva, predstavljanje i obrada teksta u računaru veoma atraktivna i značajna tema. 
Kako se pisani tekst predstavlja i obrađuje u računaru, fokus je predmeta „Digitalni tekst“ u trećem i četvrtom semestru. 
Prva pokrivena tema ovog kursa jeste predstavljanje teksta u računaru, na najnižem, bitovskom nivou, kao i njegovo prikazivanje. 
Zatim se temeljno izučava predstavljanje različitih svetskih pisama i simbola primenom raznih kodnih šema i standarda.  
Teorijska nastava praćena je časovima praktičnih vežbi na kojima se studenti osposobljavaju za napredno korišćenje različitih sistema za pripremu i formatiranje teksta. 
Prvi takav sistem, LATEX,9 ima najveću primenu pri pripremi naučnih tekstova. 
Za razliku od Vorda koji je procesor teksta tipa što-vidiš-to-i-dobijaš, u LATEX-u autor ne vodi računa o formatiranju dok kuca s´am tekst. 
Formatiranje se postiže upotrebom već definisanih naredbi i okruženja, kojim se dobija ujednačen i gotovo potpuno kontrolisan izgled dokumenta. 
Ovaj procesor teksta podstiče modularnost u smislu razdvajanja različitih logičkih celina po datotekama, upotrebu već napisanih ali i pisanje novih makroa, te njegova upotreba u nekom smislu već predstavlja vid programiranja (Sandrih, 2016).  
Koncept unošenja običnog teksta i njegovog naknadnog oblikovanja, studenti nastavljaju da praktikuju izučavajući jezike za obeležavanje, odnosno formatiranje teksta za prikazivanje na vebu. 
Gradivo pokriva izradu sadržaja veb stranica upotrebom HTML-a i njihovim stilizovanjem pomoću CSS-a. 
U sklopu kursa su i dve obavezne prakse koje se obavljaju u Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“ u Beogradu. 
Prva praksa uključuje i upotrebu raznih servisa Gugla, dok se na drugoj praksi studenti obučavaju za izradu stranica na Vikipediji, što ujedno obuhvata i treći jezik za obeležavanje koji se izučava na ovom kursu.  
Sa stečenim iskustvom, moglo bi se reći da studenti posle prva četiri semestra imaju solidno informatičko predznanje, ali i osnovnu programersku intuiciju čiji razvoj treba dalje podstaći.  
Programiranje se u petom semestru izučava u dva povezana kursa: „Struktura informacija 1“ i „Informatički praktikum 3“. 
Program prvog kursa dostupan je na vebu i obuhvata: predstavljanje teksta, celih i realnih brojeva u računaru, pojam algoritma, operacije, izraze, naredbe za kontrolu toka programa, petlje, rad sa nizovima, rekurziju, algoritme pretrage i sortiranja. 
Osim u pseudokodu, primeri se na ovom predmetu demonstriraju i u kodu napisanom u programskom jeziku Pajton.  
Uporedo sa ovim gradivom, na predmetu „Informatički praktikum 3“ primenjuju se svi pomenuti koncepti na konkretnim primerima i zadacima za samostalno rešavanje. 
Program kursa dostupan je na vebu. 
Na predmetu se obrađuju sledeće teme: tipovi podataka; aritmetički izrazi, naredbe unosa i ispisa; formatiranje niski; logički operatori i naredbe grananja; petlje; funkcije; rad sa listama; algoritmi sortiranja i pretrage.  
Tokom prvih trideset šest nastavnih sati kursa primenjuje se takozvana „pismena paradigma“ programiranja, pojam koji je prvi uveo Donald Knut (Knuth, 1984). 
Reč je o programima čiji su delovi koda izdeljeni u manje logičke celine, isprepletane objašnjenjima na prirodnom jeziku. 
Ovakav pristup programiranja je posebno praktičan kada je reč o Pajtonu, zahvaljujući takozvanoj Anakonda11 (eng. Ana-conda) distribuciji Pajtona koja, između ostalog, sadrži i Jupajter (eng. Jupyter)12 (odnosno, IPython) interaktivno radno okruženje u kom se može pisati i izvršavati kˆod, pisati tekst, a mogu se i popunjavati tabele, ubacivati slike, i tako dalje   
Zanimljivo je spomenuti studijski program master akademskih studija „Računarstvo u društvenim naukama“ Univerziteta u Beogradu. 
Cilj ovih studija jeste da studentima koji su završili osnovne akademske studije u nekoj od oblasti društvenih nauka, pruži znanja koja će ih osposobiti za korišćenje savremenih računarskih tehnologija u društvenim naukama. 
U nastavi u okviru predmeta „Programiranje za lingviste“, u velikoj meri srodnom predmetu „Informatički praktikum 3“, primenjena je takođe pismena paradigma. 
Predavači i saradnici na kursu u (Stanković et al., 2017) ističu dobre strane ovog pristupa i beleže kvalitetne rezultate.  
Preostalih šesnaest nastavnih sati studenti prave samostalne Desktop aplikacije pomoću modula Pejdž (eng. Page). 
Desktop aplikacije koje studenti u tom periodu izrađuju uglavnom su usmerene ka radu sa niskama i obradi teksta.  
Nastava Pajtona je prvi put na ovom predmetu održana u zimskom semestru školske 2017/18. godine. 
Ističemo da se ovaj plan može smatrati donekle eksperimentalnim, a šta su, na osnovu stečenog iskustva, ciljevi za predstojeće školske godine, tema je narednih poglavlja.  
Uporedo sa navedenim predmetima, u istom semestru studenti pohađaju i nastavu iz predmeta „Statistika u bibliotekama“, čiji je cilj sticanje osnovnih teorijskih znanja i veština neophodnih za statističku analizu podataka. 
U okviru ovog predmeta, pokrivene su, između ostalog, sledeće teme: osnovni pojmovi u statistici (populacija, varijabla, merenje, merni instrumenti, mere, merne skale, uzorak, distribucija i veličina uzorka), mere proseka i varijabilnosti, percentili i percentilni rangovi, uvod u teoriju verovatnoće (pojmovi eksperiment, ishod, verovatnoća događaja, pojam raspodele diskretnih i neprekidnih promenljivih, standardna normalna raspodela, intervali poverenja), koeficijenti korelacije, određivanje statističke značajnosti i pouzdanosti statističkih mera.  
Već u šestom semestru, obavezan predmet na bibliotekarsko-informatičkom smeru jeste „Informatički praktikum 4“, čiji je sadržaj dostupan na vebu i obuhvata: jezike za obeležavanje XML i JSON, mehanizme za kontrolu strukture i sadržaja dokumenata DTD i XML Schema, BibTEX format za bibliografiju u LATEX-u, kao i regularne izraze (Utvić, 2003). 
Kurs je podržan mnoštvom praktičnih aktivnosti pored obilja zadataka za vežbu na računaru, studenti izrađuju i dva seminarska rada. 
Sa stečenim veštinama, različite tipove dokumenata pripremaju i obeležavaju u skladu sa zadatom DTD shemom koja kontroliše sadržaj tih dokumenata, što je upravo zadatak u okviru prvog seminarskog rada. 
U okviru drugog seminarskog rada, zadatak je pripremiti bibliografiju naučnog rada određenog časopisa koristeći BibTEX, za šta su studenti u tom trenutku već veoma dobro pripremljeni zahvaljujući znanjima stečenim na bibliotečkim predmetima.  
Uporedo sa tim predmetom drži se i nastava obaveznog predmeta „Struktura informacija 2“. 
Ovim predmetom pokrivene su sledeće teme: apstraktne strukture podataka (liste, stabla i grafovi), XML kao opšti standardni meta-jezik za obeležavanje raznovrsnih dokumenata i drugih vrsta informacija, UNIMARC kao specifični bibliotečki standard za predstavljanje kataloških i bibliografskih informacija, univerzalni jezik za opis digitalnih dokumenata poznat kao Dablinsko jezgro, TEI standard za obeležavanje digitalnog teksta, semantički veb i RDF. 
U narednom, sedmom semestru, studenti pohađaju nastavu predmeta „Baze podataka i bibliotečki informacioni sistemi“, čiji je ishod upoznavanje osnovnih modela u razvoju baza podataka, detaljno poznavanje relacionog modela, upotreba Access programa MS Offce paketa, za projektovanje baza podataka i postavljanje složenih upita.  
U poslednjem semestru osnovnih studija, na bibliotečko-informatičkom smeru obavezna su još dva informatička predmeta: „Multimedijalni dokumenti“ i „Pronalaženje informacija“. 
Sva do tad stečena znanja iz bibliotekarstva i informatike dolaze veoma lepo do izražaja izradom zajedničkog projekta u okviru prvopomenutog predmeta. 
Koncept i organizacija ovog kursa opisani su u (Krstev and Trtovac, 2014), a o nekim od studentskih projekata moguće je pročitati u (Lazić and Poklopić, 2011; Kovrlija et al., 2012; Obradović et al., 2016) i (Stošić et al., 2018).  
Puno kvalitetnih i bitnih znanja iz oblasti pronalaženja informacija (eng. Information Retrieval, IR) čiji su stručnjaci danas veoma traženi, pruža istoimeni predmet, a gradivom su obuhvaćene sledeće teme: upotreba invertovanih indeksa, postavljanje i rešavanje bulovskih i vektorskih upita i njihovih proširenih varijanti, optimizacija invertovano-indeksnih operacija, evaluacija sistema za pronalaženje informacija, pronalaženje sravnjivanjem obrazaca, automatsko indeksiranje pojedinačnim terminima, izračunavanje težinskih faktora termina, formiranje fraznih termina, korišćenje tezaurusa i tako dalje  
Osim navedenih, Katedra za bibliotekarstvo i informatiku na osnovnim studijama pruža nastavu iz izbornog predmeta „Jezičke tehnologije“, još jednog dvosemestralnog informatičkog predmeta. 
Cilj ovog predmeta je upoznavanje sa jezičkim tehnologijama, posebno sa vrstama jezičkih alata, jezičkim resursima na koje se oslanjaju, tekućim međunarodnim standardima za njihovu realizaciju, kao i obučavanje za njihovo aktivno korišćenje. 
Fokus kursa su postojeći jezički alati za srpski jezik.  
U nastavku su navedeni i ukratko opisani napredniji informatički kursevi za koje se mogu opredeliti master studenti.  
Cilj kursa „Napredne jezičke tehnologije“ je pregled osnovnih metoda u obradi prirodnih jezika, zaključno sa sintaksičkim raščlanjivanjem. 
Kurs se fokusira na upotrebljivost i primenljivost ovih metoda na srpski jezik. 
Nastava predmeta „Elektronsko izdavaštvo i digitalne biblioteke“ usmerena je na upoznanje studenata sa oblicima elektronskog izdavaštva i njegovim implikacijama na rad savremenih biblioteka. 
Cilj predmeta je upoznavanje sa vrstama digitalnih biblioteka, načinima njihovog formiranja, kao i mogućnostima povezivanja sa tradicionalnim kolekcijama. 
Predmet „Oblikovanje i održavanje sadržaja na vebu“ ima za ishod upoznavanje studenata sa osnovnim oblicima i karakteristikama pripreme i održavanja sadržaja na vebu, Viki-tehnologijama, kao i s korišćenjem sistema za upravljanje sadržajem. 
Na kursu „Napredne metode u pronalaženju informacija“, čije se gradivo nadovezuje na kurs sa osnovnih studija, izučavaju se rad i koncepti naprednih sistema za pronalaženje informacija, kao i sistema na kojima se oni zasnivaju: indeksiranje, klasifikacija, klasterovanje, sumarizacija i ekstrakcija. 
Na kraju, sadržaj predmeta „Bibliometrija“ prilagođen je kako studentima koji žele da nastave s istraživačkim radom, tako i bibliotekarima naučno istraživačkih organizacija čiji je zadatak da pomognu istraživačima u vrednovanju sopstvenog rada.  
Zajednički dogovor predmetnih nastavnika je da se, počevši od školske 2018/19. godine, učvrsti veza između predmeta „Informatički praktikum 3“ i „Statistika u bibliotekama“, tako što bi prvi pokrio više primera i praktičnih problema iz statističke obrade. 
Pored ugrađenih funkcija za rešavanje osnovnih zadataka u Pajtonu (uzoračka sredina, uzoračka devijacija, različiti koeficijenti korelacije itd), postoji i scipy,16 ekosistem slobodnih, matematičkih modula otvorenog koda koji omogućavaju naprednije statističke obrade.  
Novina za kurs „Informatički praktikum 4“ bila bi primena postojećih modula u Pajtonu pri obradi obeleženih tekstova. 
Jedan od zanimljivih modula za rad sa XML dokumentima jeste Beautiful-Soup,17 koji služi za manipulaciju i ekstrakciju sadržaja obeleženih elemenata. 
Kako bi studenti u ovom trenutku već imali solidno predznanje Pajtona i načina korišćenja postojećih modula, jedna od primena novostečenih znanja na istom kursu mogla bi biti ekstrakcija podataka iz stranica na vebu. 
Studenti zainteresovani za računarsku obradu prirodnih jezika ovom tehnikom mogli bi dobaviti velike količine kvalitetne građe, a zatim je obrađivati upotrebom već pomenutog nltk modula. 
Predstavljanje dokumenta kao vreće reči (eng. Bag-of-Words), kao i automatsko izračunavanje težinskih faktora termina tf-idf merom (eng. term frequency - inverse document frequency) podržano je scikit-learn modulom.19 Prva generacija studenata koja predmet „Pronalaženje informacija“ upiše sa pre toga stečenim veštinama programiranja u Pajtonu, može u okviru praktične nastave napraviti, na primer, uporednu analizu različitih književnih dela jednog autora. 
Svako delo (dokument) može biti predstavljeno kao vreća reči, a zatim bi se tf-idf merom terminima mogle dodeliti težine i odrediti najrelevantiji. 
Tako dobijeni termini mogli bi se za različita dela uporediti, a dobijeni rezultati prodiskutovati. 
Slična analiza mogla bi se primeniti i na veb – na primer, mogli bi se odrediti specifični termini koje korisnici koriste u različitim socijalnim mrežama.  
Poznavanje programskog jezika Pajton u kombinaciji sa konceptima iz oblasti pronalaženja informacija, uz poznavanje jezika za obeležavanje teksta, statističkih koncepata i tri strana jezika, ovim studentima nudi brojne mogućnosti zaposlenja i u oblasti informacionih tehnologija. 
U taj širok dijapazon poslovnih pozicija ulaze zanimanja poput testiranja softvera, održavanja baza podataka, rada sa statističkim alatima, održavanja indeksa u sistemima za pronalaženje informacija, formiranja raznolike tekstualne građe sa veba, izrade veb stranica, izrade veb aplikacija u Pajtonu, rada sa velikim skupovima podataka i slično.  
Čak i nakon sažetog pregleda programa informatičkih predmeta na bibliotekarsko-informatičkom smeru koji je dat u ovom radu, jasno je da studenti stiču multidisciplinarna znanja i veštine koje se mogu primeniti u različitim kontekstima. 
Kurs Pajtona je samo jedan delić modernog programa koji smer nudi, a studentima otvara razne poslovne mogućnosti. 
Zadatak je predavača da studente usmeri i podstakne na razvijanje interesovanja u pravcu koji je studentu atraktivan, ali i perspektivan. 
Time bi doprinos studenata bibliotekarstva i informatike pri razvijanju resursa i veb alata za srpski jezik mogao bi biti veoma značajan, što je područje kom u našoj zemlji svakako treba pojačanje.  
