SAŽETAK: 
Rad opisuje proces stvaranja srpske normativne datoteke ličnih imena, njenog značaja za katalogizaciju, razvoj univerzalne bibliografske kontrole i srpske bibliotečke zajednice. 
Razmatra se normativna kontrola u 21. veku u svetu i opisuje se kao oruđe pomoću kojeg biblioteke učestvuju u agendi povezanih otvorenih podataka.  
KLjUČNE REČI: normativna kontrola, srpska normativna datoteka ličnih imena, povezani otvoreni podaci  
U svojoj vekovnoj tradiciji, biblioteke i njima srodne ustanove prvenstveno su bile orijentisane na sakupljanje i katalošku obradu rezultata intelektualnog ili umetničkog rada osoba i institucija. 
Jednoznačno određivanje osoba i institucija povezanih sa delom koje se opisuje, kao i opis publikacije, bili su ključni prilikom kataloške obrade radi pronalaženja i pristupanja opisanom izvoru (Angjeli et al., 2014). 
Identifikacija osoba povezanih sa izvorima u katalozima proizilazila je iz usredsređenosti na izbor imena i njegovog oblika koje je osnova jedinstvene odrednice, formulisanja jedinstvene odrednice i težnje da se uspostavi sindetička struktura kataloga,1 to jest, da se uspostavi veza između zajedničkih karakteristika okupljanjem bibliografskih jedinica povezanih istim autorom ili osobom kojoj se pripisuje neko autorstvo. 
Sa konceptom povezanih podataka (linked data) i semantičkog veba model top-down, u koji su se bibliografski zapisi elektronskih kataloga na MARC formatu uklapali i odgovarali potrebama tadašnjih korisnika i okruženja devedesetih godina 20. veka, više nije bio dovoljan za opstanak bibliotečkih kataloga koji su morali postati deo stvarnosti veba 2.0. 
„Potreba da se poboljša interoperabilnost globalne mreže uslovila je razvoj semantičkog veba koji je, sa druge strane, doveo do stvaranja brojnih novih načina kontrole i standardizacije opisa dokumenata, do rešavanja problema koji su opterećivali različite sisteme za indeksiranje, kao i do poboljšanja interoperabilnosti zapisa (SKOS-a, SIOC-a, Dablinskog jezgra, FOAF-a i drugih)“ (Leiva-Mederos i dr, 2015). 
Jedan od načina preoblikovanja kataloga u tom smislu je prilježan rad na stvaranju i razvijanju normativnih datoteka i njihovo povezivanje sa bibliografskim datotekama. 
Projekti normativnih datoteka počeli su da se razvijaju pod okriljem univerzalne bibliografske kontrole početkom sedamdesetih godina 20. veka kada je usvojena preporuka da „svaka nacionalna bibliografska agencija treba da održava sistem normativne kontrole za imena autora, lična i kolektivna, i za jedinstvene naslove u skladu sa međunarodnim smernicama“ (Guidelines, 1979). 
U skladu sa tim, jednoznačna identifikacija osoba povezanih sa izvorom koji se opisuje na nacionalnom nivou, to jest, nacionalne normativne datoteke ličnih imena za novonastalo okruženje semantičkog veba postalo je izuzetno vredno oruđe povezivanja i razmene informacija u prvom koraku stvaranja međunarodnih datoteka (na primer, VIAF2 i ISNI3), a zatim i pouzdan izvor za upotrebu koja prevazilazi okvire bibliotečke zajednice.  
Kooperativni onlajn bibliografski sistem i servisi COBISS razvijaju se od 1987. godine kada je uspostavljen sistem uzajamne katalogizacije na nivou cele nekadašnje Jugoslavije. 
Nosilac razvoja organizacionih rešenja i programske opreme bio je Institut informacionih znanosti (IZUM) iz Maribora. 
Kao nadogradnju postojećeg sistema uzajamne katalogizacije, IZUM je 1991. godine promovisao COBISS. 
Usled društvenih i političkih promena COBISS je nastavio da se razvija kao slovenački bibliotečko-informacioni sistem, 
a kada je na bibliotečkom planu ponovo uspostavljena saradnja sa novonastalim državama na teritoriji bivše Jugoslavije, 2003. godine postignut je sporazum o uspostavljanju mreže COBISS.Net što je značilo povezivanje nacionalnih baza podataka pet država (Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Crna Gora).  
Još tokom razvoja sistema kao nacionalnog slovenačkog sistema, pri čemu je u središtu pažnje bilo povezivanje lokalnih baza u uzajamnu COBIB bazu, konzistentnost, ujednačenost i kvalitet kako lokalnih baza tako i uzajamne baze održavali su se „normativnom kontrolom ličnih imena autora, kontrolom dupliranih zapisa, programskim kontrolama za formate COMARC, redakcijom zapisa, globalnim šifrarnicima za sve standardizovane podatke (na primer države, jezici, UDK), lokalnim šifrarnicima za sve podatke koji su ujednačeni unutar biblioteke (na primer lokacije, interneoznake), automatskim numeratorima (na primer inventarski brojevi, brojevi u signaturi), kontrolom jednoznačne identifikacije serijskih publikacija i tako dalje“4. 
Međutim, projekat normativne kontrole nije se razvijao uporedo sa bibliotečko-informacionim sistemom.  
Kako navode M. Seljak i dr., prve analize sprovedene su 1994. godine, a prva verzija prototipa normativne baze napravljena je 1996. godine kada je uzajamna bibliografska baza sadržala oko milion bibliografskih zapisa. 
Ocenjujući kvalitet normativne baze kao nezadovoljavajući, IZUM je nastavio da nadgrađuje prototip normativne baze pa je napravio tri verzije. 
CONOR V3.0 je promovisan 1998. godine i predstavljao je solidnu osnovu za dalji razvoj projekta normativne kontrole. 
Usledila su razmatranja redakcije zapisa, organizacije rada, pripremanje priručnika za normativne podatke, predlozi načina povezivanja bibliografskih i normativnih zapisa i predlozi za nadogradnju programske opreme. 
U saradnji sa Nacionalnom i univerzitetskom bibliotekom (Nacionalna in univerzitetna knjižnica – NUK) u Ljubljani 2000. godine počelo je testiranje četvrte verzije normativne baze CONOR. 
Tek je verzija iz sledeće godine počela da se rediguje i dopunjuje novim zapisima i 2003. godine uključena je u sistem uzajamne katalogizacije Slovenije. 
Ta verzija se temeljila na izboru određenog broja najkvalitetnijih bibliografskih zapisa koji su bili osnov za programsko kreiranje normativnih zapisa. 
Najpre su kreirani normativni zapisi ličnih imena slovenačkih autora izabranih iz korpusa izdavačke produkcije poslednjih nekoliko godina na osnovu personalnih bibliografija i slovenačke nacionalne bibliografije monografskih publikacija. 
Plan je bio da se svi programski kreirani normativni zapisi rediguju pre uključivanja normativne baze u sistem uzajamne katalogizacije. 
Uvođenje normativne kontrole podrazumevalo je i nadogradnju programske opreme za uzajamnu katalogizaciju. 
U januaru 2003. godine razvijena je verzija programske opreme COBISS2/Katalogizacija V6.0 za uzajamnu katalogizaciju sa normativnom kontrolom i započeta je obuka katalogizatora. 
Nastavljeno je testiranje programske opreme i priređeno je novo izdanje priručnika COMARC/A na osnovu izdanja iz 1998. godine. 
Planirani razvoj normativne kontrole odnosio se na uvođenje normativne kontrole za nazive kolektivnih tela tako da danas normativna baza ličnih imena autora i kolektivnih tela Slovenije sadrži preko 900.000 normativnih zapisa(Seljak, 2004). 
Uvođenje normativne kontrole u sistem uzajamne katalogizacije Slovenije bio je značajan pomak u povezivanju i omogućavanju pristupa podacima, obogaćivanju kvaliteta nacionalnog bibliotečko-informacionog sistema i učvršćivanja partnerskog odnosa sa srodnim međunarodnim sistemima. 
Projekat je pokazao da je uvođenje normativne kontrole u bibliografske baze podataka koje su prvobitno kreirane bez nje izuzetno složen posao i da je optimalno bilo da se projekti uzajamne katalogizacije i normativne kontrole razvijaju uporedo. 
Takav koncept je ekonomičniji, zahteva manje vremena i veliki je profesionalni izazov za katalogizatore.  
Na osnovu predloga projekta uvođenja normativne kontrole u sistem COBISS.SR Ljiljane Kovačević i Gordane Popović-Mazić u januaru 2006. godine, a na inicijativu Centra Virtuelne biblioteke Srbije (VBS), izrađen je dokument Uputstva za pripremu bibliografskih zapisa za programsko kreiranje normativnih zapisa za lična imena. 
Prirodno, po usvajanju predloga, realizacija projekta je započeta u saradnji sa višedecenijskim partnerom IZUM-om, a nosioci projekta bili su Narodna biblioteka Srbije, Biblioteka Matice srpske i Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“, uz participiranje svih biblioteka u Srbiji koje održavaju i razvijaju svoje kataloge pod platformom COBISS. 
Valja spomenuti da COBISS ne okuplja sve biblioteke srpske bibliotečke mreže i uvođenje normativne kontrole ne odnosi se direktno i apsolutno na sve lokalne kataloge, ali je strateški i tehnološki ovo rešenje bilo optimalno. 
COBISS je jedini imao potencijal da bude baza izgradnje i širenja savremene nacionalne normativne kontrole u Srbiji za koju se pretpostavljalo da će najbrže dati rezultate.  
Akcenat je stavljen na imenske odrednice s obzirom na to da je odlučeno da se najpre kreira normativna datoteka ličnih imena, uz dalje proširivanje na normiranje svih ostalih pristupnih tačaka. 
Krajem 2008. godine Redaktorski tim VBS-a za monografske publikacije razmatrao je sporno pitanje takozvanih „paralelnih odrednica“ i doneo odluku o primeni ovog rešenja u srpskoj normativnoj bazi. 
Tada i počinje prva faza realizacije projekta uvođenja normativne kontrole u Srbiji i ona je podrazumevala pripremu i obeležavanje bibliografskih zapisa, i sačinjavanje korpusa zapisa koji će služiti kao osnova za ekstrahovanje normativnih zapisa. 
Na realizaciji ove faze projekta angažovani su katalogizatori iz Narodne biblioteke Srbije, Biblioteke Matice srpske i Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ i formirani redaktorski timovi za vođenje ovih poslova. 
Uspostavljanje „paralelnih odrednica“ je specifikum srpske normativne datoteke ličnih imena i odnosi se na paralelnu primenu ćiriličkog i latiničkog pisma pri formiranju jedinstvene odrednice za lično ime. 
U sličnoj situaciji su i nacionalne biblioteke drugih država, na primer, Nacionalna biblioteka i arhiv Kanade koja ima takozvanu bilingvalnu katalošku politiku. 
Za osobe čija se imena u etimološkom obliku pojavljuju i na engleskom i na francuskom jeziku kreiraju se „paralelne odrednice“.  
Pažnja je usmerena na primarno autorstvo i koautorstvo, to jest, na podatke unete u polja 700 i 701 COMARC/B formata. 
Prednost je data domaćim autorima i stranim autorima čija su dela prevedena na srpski jezik. 
U izabranim bibliografskim zapisima trebalo je precizno i u skladu sa važećim kataloškim pravilima utvrditi jedinstvenu odrednicu autora i sve oblike njegovog imena. 
Ugledajući se na slovenački model, u Srbiji se težilo razvijanju sopstvenog modela što je bilo neophodno zbog pomenute specifičnosti koja se ogleda u paralelnim oblicima jedinstvenih odrednica. 
Naime, nasleđe lisnih alfabetskih kataloga biblioteka u Srbiji je reflektovano na uzajamni elektronski katalog COBIB.SR i upotrebu ćiriličnog i latiničnog pisma pri izboru i formiranju jedinstvene odrednice ličnog imena. 
Stoga je bilo neophodno uspostaviti princip „paralelnih odrednica“ što je podrazumevalo ćirilični i latinični oblik imena, ali i uparivanje fonetskog i etimološkog oblika imena za strane autore.  
Example 1 
200 1<7>cb Cyrillic – Serbian <a>Младићевић<b>Жељко<f> 1977- 
200 1<7>ba Latin <a>Mladićević<b>Zeljko<f> 1977- 
Example 2 
200 1 <7> ca – 'irilica nije specifikovana <a>Алексеев<b> Глеб Васильевич <f> 1892-1938 
200 1 <7>ba - Latin<a> Alekseev <b>Gleb Vasil´evič<f> 1892-1938 
400 1 <7>cb - Cyrillic – Serbian <9>srp – Serbian <a>Алексеjев<b> Гљеб Васиљевич<f> 1892-1938 
Example 3      
200 1 <7>cb - Cyrillic – Serbian <a>Томас<b>Скарлет<f> 1972-      
200 1 <7>ba - Latin<a> Thomas <b> Scarlett <f> 1972- 
Primer 1 ilustruje „paralelnu odrednicu“ formiranu za srpskog autora koja se sastoji od ćiriličnog i latiničnog oblika imena. 
Kada je reč o autorima koji stvaraju na jeziku koji nije srpski i etimološki, oblik njihovog imena piše se stranim ćiriličnim ili stranim latiničnim pismom, „paralelnu odrednicu“ čini etimološki ćirilični oblik i oblik transliterovan na latinicu, ukoliko je etimološki oblik imena ćirilični, ali ne srpski (primer 2) ili fonetski ćirilični srpski i etimološki latinični oblik (primer 3).  
Ova faza projekta trajala je duže nego što je predviđeno; zaključena je 2010. godine i rezultirala je korpusom od preko 54.000 bibliografskih zapisa koji je činio osnov prvobitne normativne datoteke ličnih imena CONOR.SR instalirane 2013. godine.  
Da bi se primenila pozitivna iskustva slovenačkih kolega, kao model uvođenja normativne kontrole u sistem uzajamne katalogizacije preuzet je slovenački projekat uz izvesne modifikacije. 
Prvi korak bilo je instaliranje programske opreme COBISS3/Katalogizacija. Uslov za formiranje inicijalne normativne datoteke bio je da sve biblioteke u sistemu pređu na ovu verziju programa. 
Organizovana je i edukacija redaktora za ažuriranje normativnih zapisa i utvrđivanje oblika i strukture paralelnih odrednica. 
U okruženju COBISS3 tokom 2013. godine ispunjene su sve pretpostavke za početak redakcije inicijalno automatski kreiranih normativnih zapisa.  
Na osnovu iskustava slovenačkih kolega odlučeno je da se izvrši redakcija svih normativnih zapisa pre povezivanja normativne i bibliografske baze podataka i usledila je obuka glavnih redaktora. 
Slovenački primer automatskog povezivanja normativne i bibliografske baze podataka bez prethodne redakcije normativnih zapisa nije se pokazao kao efikasan niti ekonomičan. Neredigovani normativni zapisi nisu doprineli kvalitetu bibliografske baze niti olakšali proces katalogizacije. 
Ta situacija je nametnula potrebu istovremenog redigovanja normativnog zapisa i svih bibliografskih zapisa povezanih sa njim. 
Što se tiče organizacionog dela rada na normativnoj datoteci ličnih imena, formiran je redaktorski tim od šest redaktora (po dva redaktora iz Narodne biblioteke Srbije, Biblioteke Matice srpske i Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“) koji je i najviši nivo u daljoj realizaciji projekta. 
Zadaci glavnog redaktorskog tima podrazumevali su pravljenje plana rada, utvrđivanje principa redakcije, podela poslova i izrada uputstva za redakciju normativne baze CONOR.SR.  
Redakcija inicijalne normativne datoteke ličnih imena započeta je 2015. godine i angažovani su bili samo glavni redaktori (šest redaktora). 
Izuzetno složen posao redakcije normativnih zapisa nije se odvijao zadovoljavajućom brzinom i postepeno se redaktorski tim širio, najpre u Biblioteci Matice srpske, zatim Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“ i, na kraju, u Narodnoj biblioteci Srbije. 
Na ažuriranju normativne datoteke ličnih imena trenutno su angažovana 23 redaktora i redigovana su 8.533 normativna zapisa. 
Planirano je da se redaktorski timovi šire i da se s vremenom poveća efikasnost rada. 
Izrađeno je i Uputstvo za redigovanje pripremne baze CONOR.SR.  
Cilj projekta izrade normativnih datoteka za lično ime, porodično ime, naziv kolektivnog tela, geografska imena, opštih predmetnih odrednica i jedinstvenih naslova, kako je na početku postavljen, prvenstveno je obezbeđivanje kontrole kvaliteta i ujednačavanja podataka što bi olakšalo rad katalogizatorima i klasifikatorima, a korisnicima omogućilo efikasnije pretraživanje i korišćenje izvora. 
To se postiže doslednom upotrebom utvrđenih preferentnih oblika označavanja termina, pojmova i entiteta. 
Uspostavljanjem normativne kontrole povećava se i prisustvo biblioteka na globalnoj mreži i uspešnije korišćenje njihovih resursa. 
Pored toga, cilj je bio i pospešiti međunarodnu razmenu podataka i poboljšati saradnju sa drugim bibliotekama i srodnim ustanovama. 
Bez obzira na sve pozitivne aspekte projekta, treba uzeti u obzir i činjenicu da u Srbiji i dalje postoje biblioteke koje će samo posredno imati koristi od rezultata izrade normativne datoteke budući da svoje elektronske kataloge održavaju i razvijaju u okvirima sistema koji ne podržavaju razmenu bibliografskih podataka sa bibliotekama koje rade pod COBISS platformom. 
Normativne datoteke su zamišljene i kao izvor leksikografskih i biobibliografskih podataka, te u tom smislu mogu da imaju široku upotrebu. 
Direktna, neposredna razmena podataka jeste najširi okvir normativne kontrole, ali ne treba negirati i značaj korišćenja normativnih datoteka kao izvora podataka.  
S obzirom na to da normativna baza ličnih imena CONOR.RS počiva na međunarodno priznatim standardima8 i da je tendencija da se projekat širi i na ostale pristupne tačke bibliografskih zapisa, dugoročan cilj je, svakako, participiranje u virtuelnoj međunarodnoj normativnoj datoteci.  
Rastući trend otvaranja podataka i omogućavanje pristupa podacima i njihovom korišćenju i razmeni širokoj javnosti odnosi se na mnoge nacionalne i međunarodne sisteme, i biblioteke su pozvane da se uključe u ovu agendu. 
Prvi korak je prevazilaženje granica bibliotekarske zajednice i prihvatanja komunikacije metodom otvorenih povezanih podataka. 
Šire posmatrano, biblioteke usvajaju nove načine ostvarivanja jednog od svojih osnovnih ciljeva – širenja znanja. 
U novonastalom aktivnom okruženju to je bilo moguće postići samo novom strukturom podataka, prilagođenom savremenim načinima komunikacije koje one već poseduju i nude na korišćenje. 
To nije bio mali korak. 
Postojeći standardi koji su se ticali katalogizacije, kako navodi D. Hilman i dr., bili su namenjeni korisnicima i odnosili su se na tekstualne dokumente ili njihovu predstavu na internetu u obliku dokumenta (Hillmann et al., 2010). 
Promene su se odnosile na prilagođavanje biblioteka na interakciju u relaciji računar-računar, ali na drugačiji način od onog koji smo poznavali, odnosno interakciju između bibliotečke zajednice i one koja to nije, a razmena podataka među njima bila je sve neophodnija. 
Semantički veb i koncept otvorenih povezanih podataka postao je nova stvarnost i platforma kojoj su biblioteke, prilagođavajući se, imale šta da ponude. 
Kontrolisane liste termina, klasifikacione šeme, tezaurusi, liste predmetnih odrednica i normativne datoteke, kao bibliotečka artefakta, bili su pogodni za strukturiranje i adekvatni za razmenu podataka i van bibliotečke zajednice.  
Usvajanjem RDF modela (Resource Description Framework), osnovnog okvira za definisanje, upotrebu i razmenu metapodataka koji je povećao interoperabilnost podataka kojima biblioteke raspolažu, one preuzimaju aktivniju ulogu nudeći svoje resurse veb korisnicima i uzimaju učešće u semantičkom vebu. 
Teško je bilo promeniti svest da je to jedini valjani izbor i da bi u suprotnom biblioteke bile ignorisane u svetu informacija. 
Ka toj promeni biblioteke su krenule, kako G. Birn i L. Godard navode, razvijanjem RDA (Resource Description and Access), FRBR (Functional Requirements for Bibliographic Records) i FRAD (Functional Requirements for Authority Data) (Byrne and Goddard, 2010). 
Neizbežno je saglasiti se sa istim autorkama da je RDA pokrenuo brojna pitanja i izazvao nepoverenje bibliotekara prema novom konceptu, naročito među katalogizatorima.   
Normativne datoteke koje biblioteke kreiraju bile su prvi ozbiljni aduti za učešće biblioteka u integraciji informacija i lakše pronalaženje boljih puteva lociranja i korišćenja informacija pod okriljem semantičkog veba. 
One su bile put ka otkrivanju bibliotečkih kolekcija i u mašinski čitljivom obliku, uz aktivnu ulogu i dvosmerni protok informacija. 
Onlajn javni katalozi su odavno zadovoljavali ovakvu potrebu, ali sada treba da odgovore na zahtev da ponuđene informacije budu u mašinski čitljivom obliku, prisutne na internetu u standardizovanom obliku koji se može obogaćivati i lako povezivati. 
U tom kontekstu, od 2006. godine ISNI kao međunarodni standard jednoznačno i nedvosmisleno identifikuje imena stvaraoca i nazive kolektivnih tela, a njih je trenutno 9,12 miliona9 i povezan je na vebu sa VIAF-om. 
VIAF je jedan od prvih pokušaja u domenu bibliotečkih resursa da se upotrebom napredne tehnologije povežu normativni zapisi više biblioteka u svetu što je kao krajnji cilj imalo stvaranje javno dostupnog internet servisa i unapređivanje normativne kontrole na nacionalnim nivoima, to jest, unapređivanje rada biblioteka, ali i njihovo povezivanje sa širom zajednicom. 
Potom, Britanska biblioteka je svoju Britansku nacionalnu bibliografiju 2011. godine počela da razvija pod modelom otvorenih povezanih podataka tako što je u određeno polje normativnog zapisa uključila lokalni URI, a slično je učinila i Kongresna biblioteka, kao i Francuska nacionalna biblioteka koja normativnim zapisima dodeljuje trajni identifikator izveden iz identifikacionog broja zapisa. 
Isto se odnosi i na druge evropske nacionalne biblioteke poput nemačke, španske, mađarske i tako dalje 
To su primeri sve većeg prisustva biblioteka na internetu i njihove upotrebne vrednosti i svojim tradicionalnim korisnicima i veb zajednici. 
Tako normativni zapisi ličnih imena, kao segmenti baza podataka koje imaju karakteristike biobibliografskih leksikona, širokoj zajednici korisnika nude podatke o ličnom imenu osobe koja je povezana sa nekim intelektualnim ili umetničkim sadržajem, alternativnim oblicima imena uključujući i oblike imena na drugim jezicima, podatke o godini rođenja (i smrti), ostale biografske podatke i svojevrstan izvadak iz bibliografije, što ilustruje primer 4.  
Example 4  
001 <a>c – ispravljeni zapis <b>x – normativni zapis <c>a – lično ime  
100 <b>a – usvojena <c>srp – srpski <g>cb - ćirilica - srpska  
101 <a>srp – srpski  
102 <a>srb – Srbija <b>cs – centralna Srbija <a> bih –     Bosnia i Hercegovina <b>rs – Republika Srpska  
106 <a>0 – može da s ekoristi i kao predmetna pristupna tačka 120 <b>a – pristupna tačka za jednu osobu <a>a – ženski  
152 <a>PPIAK - Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga  
19011 <a> 1951 <b> 01 <c> 31  
200 1 <7>cb - ćirilica - srpska <a> Радуловић <b> Здравка <f> 1951- <r> 04130  
200 1 <7>ba – latinica <a>Radulović <b>Zdravka <f>1951- <r>04130  
340 <a> Bibliograf savetnik. Na Odsjeku za Opštu književnost i bibliotekarstvo pri Filozofskom fakultetu u Sarajevu stekla diplomu Diplomiranog bibliotekara i diplomiranog komparativiste. Na istom Odsjeku završila postdiplomske studije i magistrirala 1988. g. Radila na Katedri za bibliotekarstvo (Odsjek za Opštu književnost i bibliotekarstvo) u Sarajevu, u Bibliografskom odjeljenju Centralne narodne biblioteke SR Crne Gore "Đurđe Crnojević", od 1997. g. radila u Bibliografskom odeljenju Narodne biblioteke Srbije čiji je načelnik bila od 2005.-2015. g. Dobitnica nagrade za izuzetna ostvarenja u oblasti bibliografije "Dušan Panković“.  
810 <a> Bibliografija časopisa "Bibliotekar" : (1948-1997) / Zdravka Radulović, Dolores Kalođera-Petrović  
810 <a>Evropske integracije [Elektronski izvor] : bibliografija monografskih publikacija i članaka u serijskim publikacijama : 1995-2008 / [izrada bibliografije Zdravka Radulović]. - 2009  
810 <a>Bibliografija časopisa "Dabro-bosanski Istočnik" : (1887-1911) / Zdravka Radulović. - 2010 
Normativne datoteke koje biblioteke razvijaju u okviru svojih sistema, najšire gledano, imaju dvojak značaj. Unapređuju delatnost samih biblioteka unutar sistema i šire njihov uticaj na celokupnu informacionu zajednicu. 
Korist koju biblioteke imaju od normativnih datoteka unutar bibliotečke zajednice odnosi se na unapređenje poslovanja, poboljšanje usluga koje nude, proširivanje ciljne grupe kojoj se obraćaju i time preuzimaju aktivnu ulogu u okruženju. 
Iz takve uloge proizilazi i drugi aspekt značaja koji prevazilazi granice jednog servisa i uključuje se u opštu razmenu informacija i savremeni komunikacioni model.  
Koncept otvorenih podataka primenjen na biblioteke kao javne ustanove podrazumeva da podaci koje one kreiraju i pohranjuju budu javno dostupni, da njihova upotreba bude slobodna i da mogu ponovo da se koriste. 
Kada govorimo o bibliotečkim katalozima i metapodacima sadržanim u njima, ostvarivanje tog koncepta nije bilo moguće održavanjem bibliografskih baza podataka koje su relacione baze i bilo je neophodno povećati interoperabilnost podataka i učiniti ih dostupnim preko veba. 
To je postignuto uključivanjem normativnih datoteka u postojeće elektronske kataloge. 
Tako strukturirani podaci postali su deo koncepta otvorenih podataka čime je osnaženo prisustvo biblioteka na globalnoj mreži, proširen je krug korisnika biblioteka i pružen je odgovor savremenom dobu koje „doba globalnog bibliotekarstva, zasnovanog na saradnji i razmeni resursa i informacija i partnerstvu na svim nivoima“ (Bilbija, 2015). 
Sakupljeni delovi informacija se kombinuju, širenjem informacija, na nov način izgrađuje se partnerski odnos sa korisnicima i pruža kvalitetnija usluga. 
Osnovni princip univerzalne bibliografske kontrole je zajedničko korišćenje informacija. 
Savremene tehnologije pružaju nove načine ostvarivanja tog principa, a normativnim datotekama biblioteke obezbeđuju relevantnost podataka na globalnom nivou, van nacionalnih okvira i van bibliotečke zajednice. 
Takođe, omogućavaju razmenu podataka među tehnologijama. 
Ka tom cilju su usmereni i napori srpske bibliotekarske zajednice. 
Opšti cilj je akumuliranje znanja, njegovo sistematizovanje i potpuno otvoreno, zajedničko korišćenje celokupnog ljudskog znanja. 
