SAŽETAK: 
Rad predstavlja iskustva stečena tokom kompletnog ciklusa izgrađivanja elektronskog dijalekatskog rečnika. 
Inovativnost predstavljenog pristupa ogleda se u osmišljavanju rečnika koji je višedijalekatski (trojezični), pri čemu su tri dijalekta suprotstavljena jednom ciljnom jeziku. 
Naš pristup otvara mogućnosti koje ne bi bile dostupne pri radu sa tri jednojezična dijalekatska rečnika. 
Pored navedenog, tokom uspostavljanja i aktiviranja sistema iskrsavali su veoma specifični zahtevi za unapređivanje sistema, inicirani od strane korisnika, koji su se odnosili posebno na fazu analize. 
Stečena iskustva i iznađena rešenja tokom težnje ka krajnjoj optimizaciji sistema u cilju ispunjavanja svih zahteva mogu biti korisna za istraživanja i projekte slične namene.  
KLjUČNE REČI: računarska dijalektologija, dijalekatska leksikografija, elektronski rečnici, leksički resursi, savremeni grčki dijalekti, maloazijski grčki.  
U prethodnom radu (Karanikolas et. al., 2013), predstavljen je princip izgradnje i način primene multimedijalnog elektronskog rečnika tri grčka dijalekta u Maloj Aziji (pontskog, kapadočanskog i ajvaličkog). 
Predstavljen je lingvistički i leksikografski pristup, kao i principi izgradnje makro i mikrostrukture rečnika. 
Prikazan je i konceptualni model višedijalekatskog rečnika i odgovarajuća relaciona šema. 
Prema navedenim parametrima osmišljen je i implementiran sistem koji sadrži leme i relevantne leksikografske informacije iz tri maloazijska grčka dijalekta.  
Međutim, tokom razvojnog ciklusa sistema, uz pomoć visoko kvalifikovanih korisnika, iskrsavali su veoma specifični zahtevi za poboljšanja koji su omogućili da postignemo krajnji cilj, a to je odličan sistem. 
U ovom radu prikazujemo iskustva stečena tokom izgradnje sistema i predstavljamo unapređeni dizajn višedijalekatskog rečnika i njegove dodatne mogućnosti. 
Smatramo da naš sistem može da se primeni i na druge grčke dijalekte, a poboljšani dizajn može da posluži kao baza za višedijalekatske rečnike drugih jezika. 
Sistem se može koristiti za višedijalekatske rečnike drugih jezika ako se obezbedi povezivanje sa odgovarajućim virtuelnim tastaturama.  
Redosled izlaganja organizovan je prema sledećem planu. 
Odeljak 2. obrazlaže motivaciju za izgradnju rečnika tri dijalekta, a rad na rečniku predstavljen je u odeljku 3. 
Odeljci 4. i 5. opisuju početne zahteve i nacrt koji predstavlja odgovor na te zahteve. 
Odeljak 6. iznosi detalje o prvoj implementiranoj verziji sistema. 
Odeljak 7. predstavlja zahteve za poboljšanjima i kako je na te zahteve odgovoreno prilikom implementacije. 
Rezultat navedenih faza optimizacije je sistem koga odlikuje funkcionalna izuzetnost – njegov nacrt je tema odeljka 8. dok su zaključna razmatranja data u odeljku 9.  
Pontski, kapadočanski i ajvalički su tri grčka dijalekta Male Azije koja nisu dovoljno dokumentovana i kojima preti izumiranje. 
Do sada je malo pažnje poklonjeno ovim dijalektima. 
Najinteresantniji izuzetak predstavlja Papadopulosov istorijski rečnik pontskog dijalekta (Papadopoulos, 1958). 
Kapadočanski se pominje u nekim drugim radovima (Thomason, 2001; Thomason i Kaufman, 1988). 
Postoje i neki glosari maloazijskih grčkih dijalekata koji sadrže reči i idiomatske izraze kao i njihovo značenje na standardnom savremenom grčkom. 
Međutim, u većini ovih glosara leme su izložene na veoma nesistematičan način dok suštinske informacije kao što su izgovor i upotreba nedostaju. 
Pored toga postoji i nedoslednost u navođenju glagola – neki glagoli navode se isključivo u prošlom vremenu a neki u sadašnjem. 
Usled navedenih okolnosti temeljna analiza grčkih dijalekata Male Azije nameće se kao vitalni prioritet da bi se dobio uvid u prirodu i mehanizme jezičkih promena u domenu dijalekatskih varijacija.  
Ovi i drugi relevantni socijalni faktori motivisali su nas da pokrenemo projekat AMiGre, u okviru programa THALIS. 
Akronim projekta potiče od krovnog naslova inicijative: „Pont, Kapadokija, Ajvalik: u potrazi za grčkim Male Azije” (eng. Pontus, Cappadocia, Aivali: in search of Asia Minor Greek). 
Jedan od rezultata projekta bilo je osmišljavanje i implementacija multimedijalnog višedijalekatskog rečnika tri grčka dijalekta Male Azije (pontskog, kapadočanskog i ajvaličkog), o kojima će biti reči u daljem izlaganju.  
Dijalekatski rečnici obično se tretiraju kao jednojezični sinhronijski rečnici. 
U našem slučaju (AMiGre), umesto da kreiramo tri jednojezična dijalekatska rečnika, odlučili smo da ih posmatramo zajedno i koncipiramo trojezični rečnik (tri maloazijska dijalekta naspram standardnog savremenog grčkog jezika). 
U tehničkom smislu ovo je najinteresantnija motivacija koja donosi i zanimljivu novinu jer se omogućava unakrsno referenciranje na relaciji lema-lema, bilo da su u pitanju leme istog dijalekta ili različitih dijalekata. 
Ovo ne bi bilo izvodljivo da su u pitanju tri jednojezična dijalekatska rečnika.  
Elektronska leksikografija modernog grčkog jezika se donedavno nije bavila stvaranjem dijalekatskih rečnika. 
Onlajn rečnici razvijeni na Portalu za grčki jezik (Online, 2016) obuhvataju računarske verzije Georgakasovog Grčko-engleskog rečnika, Trindafiliadesovog Rečnika standardnog savremenog grčkog rečnika i obratni rečnik koji su priredili Anastizijadi i Simeonidi. 
Pored toga, Portal pruža mogućnost pristupa računarskoj verziji Krijarasovog Malog rečnika srednjovekovne narodne grčke književnosti. 
Institut za obradu jezika i govora razvio je dvojezične onlajn rečnike (grčko-engleski, grčko-nemački, grčko-ruski, grčko-turski i grčko-arapski). 
Pomenuti rečnici se stalno razvijaju i dopunjavaju a dostupni su putem (ILSP, 2016). 
Pored toga, razvijaju se i alati za obradu prirodnih jezika namenjeni podršci leksikografskih aplikacija. 
U prilog tome, u radu (Tsalidis et. al., 2010) se govori o infrastrukturnim alatima koji se koriste za kodiranje morfoloških, sintaksičkih i semantičkih informacija, kao i o alatima za korekturu, kao što je provera spelovanja, podele reči na kraju retka, i tako dalje. 
Kad je reč o grčkim dijalektima, jedini nama poznati računarski obrađeni rečnik je onlajn leksička baza podataka za kiparski grčki (Themistocleous, 2012). 
Okruženje ovog onlajn rečnika nudi mehanizme za naprednu pretragu kao i za pretvaranje teksta u govor radi izgovora kiparskog grčkog.  
Dijalekatski rečnici obično se tretiraju kao jednojezični sinhronijski rečnici (B´ejoint, 2000; Geeraerts, 1989), usled ograničenja u mikrostrukturi (opštoj organizaciji leme) (Landau, 2001; Zgusta, 1971). 
Uzimajući u obzir da je naša osnovna namera bila da se osmisli i izgradi onlajn rečnik, njegova makrostruktura ne bi podlegala fizičkim ograničenjima koja su karakteristična za štampane rečnike i oni bi mogli da nude (virtuelno) „višestruke makrostrukture“ koje bi odražavale različite opcije pretrage koje smo bili u mogućnosti da igradimo (Burke, 2003). 
S toga, budući da nisu postojala ograničenja u makrostrukturi, opredelili smo se za izgradnju trojezičnog rečnika (tri maloazijska grčka dijalekta naspram standardnog savremenog grčkog jezika) (Xydopoulos i Ralli, 2012), umesto tri jednojezična dijalekatska rečnika. 
Rečnik je nazvan TDGDAM (eng. Tri-Dialectal Greek Dictionary of Asia Minor – trodijalekatski rečnik maloazijskog grčkog) i on treba da predstavlja lingvistički kompetentan trodijalekatski rečnik u elektronskom obliku. 
Jedan od osnovnih zahteva TDGDAM-a bio je da korisnici mogu pristupiti grafičkom (zasnovanom na oblicima) predstavljanju svake leme koje im dopušta da rukuju izgovorom, značenjem, upotrebom i odnosom sa drugim lemama. 
Uređivanje ovako predstavljenih lema treba da bude omogućeno a za to je bilo potrebno da se koriste usvojeni skupovi karaktera. 
Između ostalog, svaka lema bi trebalo da sadrži podatke o dijalekatskoj zoni i izvoru iz kojeg je ekstrahovana. 
Ovakav tip rečnika predstavlja inovaciju ne samo kada je u pitanju grčki jezik sa svojim dijalektima, nego i kada su u pitanju međunarodni standardi, o čemu će biti više reči u daljem izlaganju.  
Uzimajući u obzir predviđeni geografski i vremenski obuhvat, TDGDAM je osmišljen kao lokalni dijalekatski rečnik nesinhronijske prirode koji bi trebalo da obuhvati odrednice iz različitih prostornih zona i vremenskih perioda (Penhal-lurik, 2009). 
Kako je odlučeno na samom početku, leme koje ulaze u TDGDAM trebalo bi da dolaze, direktno ili indirektno, iz govornog ili pisanog materijala svakog od zastupljenih dijalekatskih varijeteta (Keymeulen, 2010).  
U pogledu mikrostrukture TDGDAM-a, naš cilj je bio da uključimo formalne informacije o izgovoru (fonetski oblik), gramatici (kategorijalne i morfološke informacije), poreklu (etimologija), značenju (sinonimske i deskriptivne definicije), upotrebi (oznake teme i registra) kao i da obezbedimo veze ka multimedijalnim izvorima (unutrašnjim ili spoljašnjim u odnosu na TDGDAM) da bi obogatili semantički i pragmatički opis lema (Barbato i Varvaro, 2004; Rys i Keymeulen, 2009; Xydopoulos i Ralli, 2012). 
Kako bi se izbegle razlike i proizvoljnosti u pisanju u okviru istog dijalekta (Durkin, 2010; Xydopoulos, 2012), odrednice se ne pojavljuju u „polufonetskoj“ transkripciji već se navode zapisane velikim slovima u ortografskom obliku. 
Naime, ortografski oblik zapisan velikim slovima odudara od pisanja u standardnom dijalektu; on nije preskriptivan kada je u pitanju ortografija dijalekta i dopušta da se u mikrostrukturi pojave bilo koji alternativni ortografski oblici (Markus i Heuberger, 2007; Xydopoulos, 2012). 
Konačno, autentični primeri upotrebe smatrani su osnovnim sastavnim delom odrednica koje se pojavljuju napisane u nestandardnom obliku, odslikavajući što približnije izgovor uz upotrebu dijakritika, ali izbegavanjem „polufonetske transkripcije“ (Rys i Keymeulen, 2009).  
Kad su u pitanju mogućnosti unakrsnog povezivanja stavki TDGDAM-a, definisali smo tri osnovne potrebe: 
unakrsno referenciranje ka drugim odrednicama, koje su povezane bilo kroz derivacione procese ili kroz semantičke relacije; povezivanje lema sa ekvivalentnim značenjima iz različitih dijalekata; sinonimske i antonimske relacije.  
Slike 1, 2 i 3 predstavljaju nacrt strukturnih opisa sa podjednakim brojem lema koje bi TDGDAM trebalo da sadrži. 
Na osnovu ovog i sličnih nacrta strukturnih prikaza koncipirali smo TDGDAM sistem.  
Ranije korišćeni pojmovi sinonimije (Synonym, 2016) i antonimije (Opposite, 2016), kao i pojmovi homonimije (Homonym, 2016) i polisemije (Polysemy, 2016) koje ćemo koristiti kasnije jasno su definisani. 
Njihove definicije mogu se pronaći na internetu.  
Na osnovu analize predstavljene u odeljku o početnim zahtevima i na osnovu nacrta strukturnih prikaza (videti slike 1, 2 i 3) kao rezultat je dobijena sledeća struktura lema: 
– Odrednica, dijalekat (dijalekatsko područje), morfološka informacija ili proces i etimologija su primarne informacije sa jedinstvenim vrednostima koje udružene formiraju lemu i zavise od nje. 
– Svaka lema može da ima brojne različite realizacije a svaku od njih karakteriše u izvesnoj meri različita fonetska realizacija direktno zavisna od mikrodijalekatskog područja sa kojeg potiče – to su specifične zone u okviru šireg dijalekatskog područja u okviru kojeg se javlja data lema. 
– Svaka lema potencijalno može imati različita značenja (pojava polisemije), ili ispoljavati homonimiju sa drugim semantički različitim lemama. 
– Za svako pojedinačno značenje, različiti primeri upotrebe su od suštinskog značaja.  
Kada su u pitanju relacije (između lema i njihovih značenja) doneli smo sledeće zaključke: 
– Unakrsne reference („vidi i“) mogu da budu dostupne za povezivanje lema koje su semantički, pragmatički, morfološki ili etimološki povezane jedna sa drugom. 
– sinonimi i antonimi su dve semantičke relacije primenjive između različitih lema. 
Obe navedene relacije odnose se na značenje jedne leme u odnosu na drugu, referisanu lemu. 
Sinonimske i antonimske veze su primenjive na odnose između značenja leme i leme koji potiču iz istog dijalekta. 
– Postoje značenja različitih lema iz različitih dijalekata koja dele istu definiciju. 
Ova relacija obeležena je sa „drugi dijalekat“. 
Nasuprot drugim relacijama, „drugi dijalekat“ je simetrična relacija.  
Celokupna ideja (struktura lema i njihovih relacija) strogo je definisana dijagramom entitet-veze na slici 4.  
Četiri rečnika podataka koji slede (tabele 1, 2, 3 i 4) objašnjavaju četiri dela (podšeme) celokupnog dijagrama entitet-veze.  
Jedna od mogućih implementacija konceptualnog modela entitet-veze korišćenjem relacione baze podataka prikazana je ralacionom šemom na slici 5 koja sadrži trinaest tabela. 
Međutim, od primarnog značaja je sedam tabela. 
Ostalih šest su pomoćne tabele koje sadrže skupove postojećih dostupnih vrednosti za neka polja iz ostalih sedam važnih tabela. 
Tabele od primarnog značaja su na slici 5 posebno istaknute podebljavanjem ivica i povećavanjem fonta njihovog naziva. 
Četiri od sedam glavnih tabela odnose se na relacione ekvivalente glavnog konceptualnog entiteta Lemma (lema), slabog entiteta Meaning (značenje) kao i na dva složena atributa sa višestrukim vrednostima Realization Types (tipovi realizacije) i Usage Examples (primeri upotrebe). 
Tri preostale važne tabele su relacioni ekvivalenti konceptualnih relacija – See Also (vidi i), Thesurus (tezaurus) i Other Dialect (drugi dijalekat).  
Samo tabela Meaning Sets (skupovi značenja), kao implementacija konceptualne relacije Other Dialect (drugi dijalekat), zahteva dodatno objašnjenje. 
Ova relacija je simetrična po prirodi, to jest kad god se za značenje određene leme iz nekog dijalekta utvrdi da je ekvivalentno značenju neke leme iz nekog drugog dijalekta, onda važi i obrnuto. 
Upravo tabela „skupovi značenja“ i logika same aplikacije osiguravaju tu simetriju. 
Preostale dve relacije, „vidi i“ i „tezaurus“, nisu samo po sebi simetrične. 
Ovo se očitava u relacionoj šemi kao i u logici same aplikacije. 
Posledica toga je da korisnik mora da definiše relaciju u oba smera ako je u nekom slučaju relacija „vidi i“ ili „tezaurus“ simetrična.  
Međunarodni fonetski alfabet (eng. The International Phonetic Al-phabet - IPA) koji se koristi u tabeli 2 – podšema Realization Types (tipovi realizacije) – je alfabetski sistem fonetske notacije koji je primarno zasnovan na latinici. 
Njega je razvila Međunarodne fonetska asocijacija za standardizovano predstavljanje zvukova govornog jezika. 
IPA standarde koriste leksikografi, studenti i nastavnici stranih jezika, lingvisti, patolozi govornog jezika, pevači, glumci, kreatori veštačkih jezika i prevodioci. 
Slike 6 i 7 predstavljaju najkorisnije IPA liste.  
Drugi pristup fonetskoj notaciji je SAMPA (Fonetski alfabet zasnovan na metodama procene govora – eng. Speech Assessment Meth-ods Phonetic Alphabet) koji predstavlja mašinski čitljiv fonetski alfabet. 
On je prvobitno bio razvijen u okviru projekta ESPRIT 1541, SAM (Metode procene govora – eng. Speech Assessment Methods) u periodu 1987-1989. 
U početku je primenjen na danski, holandski, engleski, francuski i italijanski (1989), a kasnije je primenjen i na norveški i švedski (1992). 
Potom je primena proširena na grčki, portugalski i španski (1993) da bi u skorije vreme bio proširen i na bugarski, estonski, mađarski, poljski i rumunski (1996).  
GUI (grafički korisnički interfejs, eng. Graphical User Interface) verzija sistema zasniva se na dva formulara: „glavni formular“ i „formular za značenja“. 
Slika 8 predstavlja glavni formular leme ALLOUGURISTRA. 
Glavni formular je podeljen u tri dela. 
Gornji deo pruža informaciju o odrednici, etimologiji, morfološkim procesima i dijalektu. 
Središnji deo je panel sa dve kartice. 
Prva kartica tog panela služi za prikaz i uređivanje realizacija, dok drugi služi za liste značenja lema. 
Donji deo formulara služi za listu referenci tipa „vidi i“. 
Detaljniji opis središnjeg dela formulara dat je na slici 9 koja prikazuje njenu drugu karticu koja daje listu značenja za istu lemu (predstavljenu na slici 8).  
Formular značenja leme poziva se preko dugmeta za aktivaciju kada korisnik selektuje neku stavku iz liste značenja koja se nalazi u glavnom formularu. 
Slika 10 predstavlja formular značenja koji daje neka od značenja leme ALLOUGURISTRA. 
Formular značenja je podeljen u tri dela. 
Gornji deo daje definiciju značenja, a mogu biti priloženi i slika i dodatna informaciju o upotrebi. 
Središnji deo formulara je panel u kome su navedeni primeri upotrebe. 
Donji deo je realizovan kao panel sa dve kartice. 
Prva kartica se koristi za prikaz i uređivanje relacija sinonimije i antonimije (tezaurus), dok se druga kartica koristi za rukovanje ekvivalentima u drugim dijalektima.  
U skladu sa onim što je rečeno u odeljcima o analizi (zahtevima) i nacrtu, realizovani sistem nudi korisniku sledeće skupove karaktera za uređivanje odgovarajućih polja: 
– Etmologija 
grčki politonalni; 
pozajmljeni karakteri iz drugih alfabeta ukoliko su u pitanju pozajmljenice (na primer karakteri iz turskog alfabeta); 
– Fonetski tip IPA; 
– Speling (fonetska ortografija) 
savremeni grčki; 
akcenti; 
-crtice, zagrade i apostrofi.  
1. Kao što je dobro poznato, korisnici najčešće izražavaju svoje mišljenje u završnim fazama razvojnog ciklusa sistema (prihvatanje, instalacija, razvoj ) kao i tokom procesa održavanja. 
I u slučaju našeg elektronskog rečnika bilo je tako. 
U našem slučaju korisnici su izneli gledište da bi atribut porekla (etimologija) leme trebalo da se denotira poštujući izvore i konvencije jezika iz kojeg i potiče, to jest koji je izvor određene leme. 
Prema tome, u slučaju višedijalekatskog rečnika atribut etimologije može da sadrži reči iz bilo kog od jezika koji su imali uticaja na određeni dijalekat. 
Da bi se ovome udovoljilo ponudili smo rešenje da se obezbedi (u kasnijem razvoju) virtualna tastatura za svaki jezik koji je vršio uticaj. 
U slučaju tri dijalekta koji su zastupljeni u okviru sistema AMiGre alfabeti koji su ostvarili uticaj su savremeni grčki, starogrčki i turski. 
Slika 11 predstavlja virtualnu tastaturu sa tri kartice za mala slova starogrčkog, velika slova starogrčkog i za turski. 
Oni su, zajedno sa savremenim grčkim za koji je na raspolaganju fizička tastatura omogućavali korisnicima da unesu željenu etimologiju za svaku pojedinačnu lemu bez ikakvih ograničenja.  
2. Kada su u pitanju atribut Phonetic Type (fonetski tip) i intonacija samoglasnika postoje dve mogućnosti. 
Prva mogućnost je navođenje akcenta pre naglašenog sloga. 
Druga mogućnost je da se upotrebi naglašena verzija samoglasnika. 
Obe opcije su semantički ekvivalentne. 
Međutim, prva opcija je lakša za upotrebu i implementaciju u sistemu jer nema potrebe da se podržavaju obe verzije IPA simbola koje se koriste za samoglasnike, sa i bez akcenta. 
Tako je tokom inicijalne razvojne faze naš sistem dopuštao samo vertikalnu akcentuaciju pre sloga za obeležavanje intoniranog samoglasnika. 
Zbog toga je na slici 8 Phonetic Type obeležen sa “aluji’ristra”. 
Nakon inicijalne razvojne faze i tokom faze održavanja sistema ukazala se potreba da se podrže akcentovane verzije samoglasnika. 
Kako bi se ova potreba zadovoljila, proširili smo sistem tako da obuhvati i virtualne tastature za lako umetanje IPA simbola, sa ili bez akcenata. 
Slike 12, 13, 14 i 15 predstavljaju virtualne tastature korišćene za unošenje vrednosti atributa Phonetic Type.  
Kombinacije IPA simbola (slika 12) sa nekim od dijakritičkih simbola (slika 13) tvore akcentovane IPA simbole. 
Slika 16 predstavlja još jednu lemu - LIWSTRA – koja ima fonetski tip sa akcentovanim IPA simbolima.  
3. Na osnovu lingvističke analize, atribut spelling (spelovanje) predstavlja nestandardnu grafičku prezentaciju izgovora reči prema ortografskim pravilima savremenog grčkog jezika (ciljnog jezika), kombinovanu sa dijakriticima kako bi bile zabeležene sve fonološke alternacije. 
Shodno tome došli smo do zaključka da domen vrednosti za atribut spelovanja mogu biti niske koje sadrže slova grčkog alfabeta i odabrane dijakritičke simbole (akcente, u polju Phonetic Type crtice, zagrade i apostrofe). 
Ovakav zaključak važio je za prvu implementiranu verziju sistema. 
Od trenutka kada je sistem ušao u fazu izrade, počeli smo da primamo veoma specifične zahteve za poboljšanjima koja su se ticala atributa spelovanja. 
Korisnici su ukazivali da neke reči, budući da potiču iz drugih jezika, imaju samoglasnike koji ne postoje u standardnom sistemu spelovanja ciljnog jezika, a to je savremeni grčki. 
Budući da dijalekti koji su bili u fokusu istraživanja imaju veliki broj pozajmljenica iz drugih jezika, ove zahteve korisnika nismo mogli da zanemarimo. 
Zato je bilo neophodno da smislimo kako da omogućimo korisnicima sistema da razumeju kako se izgovaraju dijalekatske reči, a da ne moraju da iščitavaju fonetske IPA simbole. 
Najjednostavniji način da se to postigne bio je da se dozvoli umetanje grafemskih predstava (slova) koje se koriste u jeziku porekla pozajmljenica da bi se predstavili oni samoglasnici koji ne postoje u ciljnom jeziku (savremenom grčkom). 
Rezultat navedenog bio je manji broj samoglasnika sa grafemskim predstavljanjem sa preglasom (u, e i a sa preglasom – u,¨ ¨e i ¨ ). 
Ova slova bila su uključena u jednu virtualnu tastaturu predviđenu za uređivanje atributa spelovanja (fonetske transkripcije). 
Slika 17 predstavlja ovu virtuelnu tastaturu.  
4. Kao što je opisano u ranijem izlaganju, svaka lema može imati različite realizacije i svaku od njih karakteriše unekoliko različita fonetska realizacija koja zavisi od mikrodijalekatskog područja sa kojeg potiče. 
Ovim smo se rukovodili prilikom osmišljavanja i izgradnje sistema u kojem svaku realizaciju karakteriše jedna mikrodijalekatska zona koja predstavlja uže područje u okviru šire dijalekatske regije. 
Međutim, u fazi izgradnje sistema korisnici su ukazivali da pojedine realizacije mogu da postoje u više mikrodijalekatskih zona (u okviru glavnog dijalekatskog područja). 
Kako bi izašli u susret ovakvim kasno izrečenim zahtevima modifikovali smo nacrt šeme podataka i samu aplikaciju. 
Atribut Microdialectal region (mikrodijalekatska zona) modifikovan je tako da može da primi više vrednosti a odgovarajuća GUI stavka je izmenjena kako bi obuhvatila listu vrednosti, pri čemu domen za svaku pojedinačnu vrednost čini skup mikrodijalekatskih zona koje postoje za dijalekat određene leme. 
Slika 18 prikazuje realizacije pontske leme OMMA-TOTZATZI za koju treća navedena realizacija (treći red) ima tri mikrodijalekatske zone: TrapezoÔnta, Qald—a, S nta.  
5. Još jedno svojstvo sistema koje nije bilo definisano u fazi analize ali se pojavilo tokom razvojne faze bilo je sadržaj liste referenci see also (vidi i) a koja se odnosi na ciljnu leme koja može da ima više značenja ili više tipova realizacije. 
Rešenje za koje smo se opredelili bilo je da predstavimo definiciju svakog značenja referisane leme i spelovanje svake realizacije referisane leme u listi stavki „vidi i“. 
Donji deo slike 16 predstavlja praznu listu referenci leme ali može se videti da je množina korišćena u naslovima relevatnih kolona – Spellings (Spelovanja) i Meanings (Značenja).  
6. Još jedno svojstvo predstavljenog sistema vredno pomena je da veze za relacije sinonimije i antonimije mogu da upućuju na leme istog dijalekta koje mogu a i ne moraju biti prisutne u sistemu. 
Slika 19 predstavlja značenje leme LIWSTRA sa pripadajućim „tezaurusom“, to jest tabelom koja sadrži veze sinonimije i antonimije. 
Na ovoj slici možemo videti tri veze koje se odnose na leme SORTA, TAKIOU i ALLOUGURISTRA od kojih je samo treća zastupljena u sistemu. 
Poređenjem slika 10 i 19 može se uvideti da smo u tabeli tezaurusa novije verzije (donji deo slike 19) zamenili Spelling (Spelovanje) sa Etymology (Etimologija). 
Treba napomenuti da je takođe dodata i nova kolona – Source type (Tip izvora) u tabeli primera upotrebe (središnji deo slike 19).  
7. Do sada nismo dali nijedan primer ekvivalenta u drugom dijalektu. 
Slika 20 je glavni formular kapadočanske leme ANTET koja ima jedno značenje. 
Na slici 21 dat je donji deo formulara značenja koji prikazuje karticu equivalent in other dialects (ekvivalent u drugim dijalektima). 
Kao što se može videti na slici 21 jedino dostupno značenje kapadočanske leme ANTET ima ekvivalentno značenje u ajvaličkoj lemi ANTETI.  
8. Tokom faze izgradnje opisanog sistema primetili smo da su korisnici odstupali od propisa za pisanje primera upotrebe lema. 
Korisnici su obično koristili copy/paste mogućnost u okviru operativnog sistema kako bi uneli karaktere koje aplikacija nije direktno obezbeđivala za atribut usage example (primer upotrebe). 
Na primer, vrednost clageÔw to m lon uneta je kao primer upotrebe za lemu ASLAEUW. 
Ova vrednost ima grčke karaktere koji odgovaraju pravilima ali takođe sadrži i jedan turski karakter (drugi karakter u niski). 
Fraza AclageÔw to m lon kao vrednost za primer upotrebe, zajedno sa vrednošću “tourk. 
A¸slamak” (to jest, „od turskog a¸slamak“) u okviru atributa etymol-ogy (etimologija) iste leme može da ukazuje na to kako bi maternji govornici dijalekta mogli da napišu dijalekatsku reč u njihovim dokumentima (AclageÔw). 
Međutim, ova indikacija skrivena je unutar jednog od značenja leme. 
Pretpostavljamo da bi bilo bolje ukoliko bi se obezbedio drugi atribut, nazvan indicative writing (indikativni ispis), za svaku realizaciju leme. 
Na ovaj način pomenuti „indikativni ispis“ bio bi direktno dostupan u glavnom formularu leme, a uz to bi se mogao izdvojiti za svaku pojedinačnu realizaciju leme (mikrodijalekatski region). 
Ovo je jedino svojstvo koje nije implementirano u završnoj fazi optimizacije sistema jer je potreba za njim uočena suviše kasno, ali smatramo da bi ono bilo od značaja za naredne višedijalekatske rečnike.  
Šema podataka (ERD) za podršku unapređenog sistema prikazana je na slici 22.  
Planirana makrostruktura sistema TDGDAM obuhvata oko 2.500 odrednica za svaki od tri dijalekta maloazijskog grčkog (što je ukupno oko 7.500 odrednica). 
Ove odrednice prikupljene su isključivo iz tri pomenuta dijalekta i one ne obuhvataju elemente rečnika savremenog grčkog jezika, osim u pojedinačnim slučajevima odstupanja od standardne upotrebe. 
Njihovo navođenje dato je u skladu sa alfabetskim a ne onomasiološkim principom, dok je dostupnost obezbeđena preko dinamičkih opcija pretraživanja (Xydopoulos, 2012).  
Istraživanje je finansijski podržano od strane Evropske Unije (Evropski socijalni fond, eng. European Social Fund – ESF) i grčkih nacionalnih fondova kroz program „Obrazovanje i celoživotno učenje“ koji sprovodi Nacionalni strateški referentni okvir – Program za podršku istraživanju: „Talis – ulaganje u društvo znanja“. 
Izražavamo zahvalnost Angeli Rali, profesoru lingvistike na Odseku za filologiju Univerziteta Patras, koja je koordinator celokupnog AMiGre projekta. 
Duboku zahvalnost dugujemo Georgiju Ksidopulosu, vanrednom profesoru lingvistike na Odseku za filologiju na Univerzitetu Patras, koji je postavio lingvističke zahteve za dijalekatski elektronski rečnik. 
