SEMANTIČKI VEB I LINKED (OPEN) DATA MOGUĆNOSTI I PERSPEKTIVE ZA BIBLIOTEKE 
Stanislava Gardašević, stanislava.gardasevic@nb.rs, Narodna biblioteka Srbije, Odeljenje za razvoj digitalne biblioteke i mikrografiju, Beograd, Srbija 
Apstrakt 
Jedna od novijih tema u bibliotekarstvu jeste primena tehnologija semantičkog veba i Linked (Open) Data u cilju upravljanja bibliotečkim metapodacima. 
U prvom delu ovog rada dat je pregled osnovnih principa i modela semantičkog veba (XML, RDF, URI, ontologije i tako dalxe), kao i primena nekih od tih principa u bibliotekama i drugim kulturnim institucijama, sa naročitim osvrtom na primenu u Europeani, tzv. Evropskoj digitalnoj biblioteci, arhivu i muzeju. 
Drugi deo rada osvrće se na Linked (Open) Data, kao sastavni i neizostavni deo semantičkog veba. 
Osim osnovnih principa, navedene su i ključne prednosti objavljivanja bibliotečkih metapodataka kao Linked (Open) Data, kako za organizacije tako i za korisnike. 
Konačno, pobrojane su neke od inicijativa koje su već krenule ovim putem 
i data je preporuka za preispitivanje dosadašnje bibliotečke prakse, kao i njeno unapređivanje time što će se pratiti ovi, aktuelni trendovi, u cilju poboljšanja usluga i bolje vidljivosti bibliotečkih podataka. 
Ključne reči 
semantički veb, Linked (Open) Data, metapodaci, ontologija, URI 
1.Uvod 
Čak i pre nastanka interneta, bibliotekari su se trudili da korisnicima olakšaju pretragu bibliotečkih kataloga. 
Izumom mašinski čitljivih formata za katalogizaciju (MARC) krajem šezdesetih godina i razvojem Međunarodnog standarda za bibliografski opis (ISBD) početkom sedamdesetih godina XX veka, počinje prelazak sa lisnog na automatizovani katalog. (McCallum 2002) 
Biblioteke su uznapredovale toliko da je danas moguće pretražiti veliki deo bibliotečkih fondova u svetu preko servisa za objedinjenu pretragu kataloga poput WorldCat ili COBISS.NET.  
Kako bi omogućili usluge objedinjene pretrage, bibliotekari su morali da postignu kompatibilnost među standardima za razmenu podataka i komunikaciju. 
Ovi standardi (tzv. šeme za enkodiranje metapodataka) služe uspostavljanju metoda kojima deskriptivni podaci mogu da se dele među institucijama i na taj način omoguće objedinjenu pretragu. (Fox 2001) 
U bibliotečkom svetu UNIMARC, MARC i Dablinsko jezgro su primeri ovakvih standarda. 
Ubrzani porast broja resursa na internetu i digitalnih kolekcija propraćen je i razvitkom velikog broja šema metapodataka, od kojih je svaka bazirana na zahtevima različitih korisničkih profila, zajednica, vrsta materijala, predmetnih okvira, potreba projekata i tako dalxe 
Ipak, još uvek nije postignuta potpuna kompatibilnost među šemama za enkodiranje metapodataka. 
Problem pri građenju velikih digitalnih biblioteka ili repozitorijuma sa metapodacima nastaje uglavnom zbog nestandardizovanosti opisa, naročito u manjim institucijama. (Chan and Zeng 2006) 
Bez obzira na ovaj problem, koji predstavlja prvi korak u postizanju kompatibilnosti u radu sa bibliotečkim metapodacima, stručna i naučna javnost već izvesno vreme radi na postizanju semantičke povezanosti ne samo bibliotečkih resursa, već i onih koji dolaze iz različitih kulturnih, naučnih i srodnih institucija. 
Poenta ovog rada je da se omogući što lakše istraživanja određene teme. 
U ovom slučaju, korisnik ne mora da zna tačnu vrstu građe na kojoj se nalazi željena informacija, u kojoj instituciji se ona čuva, adresu i različite procedure korišćenja i pronalaženja tih dokumenata. 
Krajnji cilj je objedinjena pretraga kojom se grupišu sve srodne jedinice, koje se pritom povezuju i sa relevantnim izvorima sa veba. 
Ovaj scenario moguće je ostvariti putem servisa koje nam pruža internet, a pomoću tehnologija na kojima počivaju Semantički veb i njegova aplikacija Linked (Open) Data. 
Ovaj rad pokušava opisati na koji način gore pomenute tehnologije funkcionišu i u kojoj meri bi njihova implementacija doprinela bibliotečkoj struci. 
2.Semantička povezanost 
Pitanjem semantičke povezanosti bavi se disciplina pod nazivom predstavljanje znanja (Knowledge Representation). 
Ova disciplina bavi se rešavanjem nekih od ključnih problema informacionog društva: 
kako konstruisati i čuvati informacije i kako ih pronaći i preuzeti na najprecizniji i najefikasniji način. (Weller 2010) 
Pored dodeljivanja tzv. formalnih ili bibliografskih metapodataka, u bibliotečkom svetu postoji dobro utvrđena praksa predmetizacije i klasifikacije, 
kojom se određena jedinica opisuje predmetnim odrednicama, predstavljenim sadržajno-opisnim ključnim rečima ili se smešta u neku od klasifikacionih šema. (Cleveland and Cleveland 2001) 
Za ove potrebe razvijeni su sistemi za upravljanje znanjem (Knowledge Organisation Systems-KOS), koji se koriste u svrhu organizacije dokumenata, sa ciljem njihovog lakšeg pronalaženja i organizacije kolekcija.  
U zavisnosti od sadržaja, strukture i načina organizacije ovi sistemi kao terminološki resursi mogu biti liste termina (normativne datoteke, rečnici itd), klasifikacije i kategorije (predmetne odrednice, šeme za klasifikaciju i kategorizaciju i taksonomije), relacione liste (tezaurusi, semantičke mreže i ontologije). 
Ovi sistemi mogu imati ulogu kontrolisanih rečnika. 
Oni mogu da definišu i odnose u kojima određeni koncepti mogu da se nađu (uglavnom u odnosu hierarhije ili drugim semantičkim vezama). 
Što se više koriste semantičke veze u sistemu organizacije znanja, to je on kompleksniji po svojoj strukturi. (Hoge 2000)  
Harmonizacijom sistema za upravljanjem znanjem koje održavaju različite institucije, odnosno kompatibilnošću formata semantičkom kompatibilnošću klasifikacionih šema, moguće je uspostaviti semantičku povezanost metapodataka koji opisuju njihovu građu. 
Kao jedno od potencijalnih rešenja za postizanje semantičke kompatibilnosti klasifikacionih šema koriste se principi na kojima se temelji Semantički veb (Semantic Web ili Semantička mreža). 
3.Semantički veb 
Viziju semantičkog veba izneo je tvorac World Wide Web-a (WWW) Tim Berners Li, još davne 1994. godine na prvoj WWW konferenciji. (Shadbolt et al. 2006) 
Berners Li je današnji veb u stvari zamislio kao semantički to jest kao „mrežu podataka“, kako ga on još definiše, a ne kao „mrežu dokumenata“, kakav je danas. 
Berners Li je i dalje jedan od najvećih zagovornika ove vizije, samo što je sada podržan od strane velikog broja naučnika i profesionalaca iz najrazličitijih sfera.  
„U ovom scenariju vizija interoperabilnosti podataka zasnovana je na izazovu i ideji integracije informacija: sve informacije koje korisniku trebaju, možda nisu dostupne na jednom mestu (na primer na istom veb sajtu) već mogu biti sakupljene sa nekoliko stranica, a zatim prezentovane na integrisani način.“ (Shadbolt et al. 2006) 
Semantički veb nudi mogućnost izdizanja mehanizama za pronalaženje informacije na “semantički” nivo, na kojem je moguć njihov sofisticiran opis, ali i uspostavljanje višeg nivoa razumevanja između korisnika i servisa, putem dostavljanja informacija kroz razmenu ontologija, koje pružaju neophodni vokabular za dijalog. (Fensel at al. 2005) 
Često nazivan vebom 3.0, Semantički veb bi trebalo da omogući mašinama da umesto sirovih podataka obrađuju znanje koje ti podaci nose, u procesima poput ljudskog deduktivnog rezonovanja i zaključivanja. 
Uslov za ostvarivanje toga je ogromna količina javno dostupnih podataka u standardizovanom formatu. (Republički zavod za statistiku) 
3.1 Sastavni delovi semantičkog veba 
Najpoznatija ilustracija semantičkog veba (Semantic Web Layer Cake, slika 1) prikazuje delove-slojeve Semantičkog veba, od kojih će neki biti ukratko predstavljeni. 
XML predstavlja sintaksički sloj i to je metajezik koji dozvoljava korisnicima da definišu oznake za svoja dokumenta, uz pomoć etiketa. 
NS (namespaces) su prostori imena, koji označavaju iz kog prostora imena potiče određena XML etiketa, na primer etiketa dc:title je oznaka za naslov iz Dablinskog jezgra (Dublin Core), standarda za metapodatke koji se sastoji od seta elemenata za opis širokog spektra izvora na mreži. 
Ipak, XML nije sredstvo za izražavanje semantike (t.j. značenja) podataka. 
Za ove svrhe koristi se Okvir za opisivanje resursa (Resource Description Framework, RDF). 
Pomoću RDF-a izvori mogu biti opisani semantički značajnim međusobnim vezama, 
putem predstavljanja strukturirane informacije o bilo kom resursu u obliku jednostavnog iskaza u formi uređene trojke: subjekat, predikat, objekat.(RDF primer)  
Primer RDF trojke može biti:  
<pr:besnilo>, <pr:ima_autora>, <pr:borislav_pekić>, koja opisuje knjigu „Besnilo“. 
Pored iskaza, ostala dva fundamentalna koncepta RDF-a su izvori (resources) i svojstva (properties). 
Izvori su “stvari” o kojima želimo da govorimo, koje u izjavi mogu biti i subjekat i predikat i objekat.  
Za identifikaciju izvora koriste se Jedinstveni identifikatori izvora (Uniform Resource Identifiers, URI). 
Glavna odlika URI-ja jeste da je svaki globalno jedinstven i da različite osobe ili ustanove mogu da ih definišu i koriste za identifikaciju resursa. (Doerr at al. 2010)  
Svojstva su posebna vrsta resursa koji opisuju odnose među njima, 
mogu biti različitog tipa, na primer “ima autora”, “ima izdavača”, “ima naslov” i tako dalje i uvek su u funkciji predikata u iskazu. 
Pošto objekat jedne izjave može biti subjekat neke druge, RDF omogućava da se jednostavne izjave predstave putem grafa u kojem subjekti i predikati predstavljaju čvorove (nodes), koji su povezani lukovima (svojstvima). 
Dok svojstva uvek moraju biti URI-ji, čvorovi u RDF grafu mogu imati nisku za vrednost, mogu biti prazni (u slučajevima kada nemaju formu i identifikaciju nezavisno od lokalnog grafa, što nije preporučljivo) ili mogu biti URI. (RDF primer) 
Slika 2 predstavlja primer RDF grafa, koji opisuje delo „Dnevnik o Čarnojeviću“ (pr:001). 
Uz pomoć svojstva iz dcterms2 prostora imena iskazani su autor dela (URI iz Virtual International Authority Files, VIAF baze3) i kada je ono nastalo (niska 1921). 
Takođe, iskazuje dve manifestacije ovog dela (po Funkcionalnim zahtevima za bibliografske zapise-FRBR vokabularu3), od kojih je jedna knjiga izdata 1993. godine, a druga audio knjiga iz 2012. Putem jednostavnih iskaza, ovaj graf bi teoretski mogao beskonačno da se širi, dok se ne zabeleže sve relevantne informacije. 
Dalje, uz pomoć jezika kao što je RDF šema (RDF Schema, RDFS, na slici 1 treći red odozdo) moguće je definisati vokabulare koji će se koristiti u izjavama. (RDF primer) 
Svi resursi koji se opisuju na ovaj način mogu biti tipizirani, a za subjekte i objekte to se radi tako što se deklarišu kao instance neke klase, kojom se definiše taj njihov tip (na primer pr:22809820 i pr:19126780 mogu biti deklarisani kao instance klase Bibliografski resurs). 
Šta više, za klase iz određene oblasti znanja, zadaju se njihovi mogući međusobni odnosi (svojstva) putem deklaracije ograničenja i pravila. 
Ti odnosi među klasama se definišu putem ontologija.  
3.2 Ontologije 
Najkorišćenija definicija ontologije (u računarskom, ne u originalnom filozofskom smislu) jeste Gruberova, koji je naziva “specifikacijom konceptualizacije.” (Gruber 1993) 
Tačnije, ontologija je formalna, eksplicitna specifikacija neke zajedničke konceptualizacije. 
Konceptualizacija predstavlja apstraktni model neke pojave, koji identifikuje relevantne koncepte te pojave. 
Eksplicitnost u ovoj definiciji podrazumeva eksplicitno definisanje vrsta korišćenih koncepata i ograničenja njihovog korišćenja. 
Konačno, pojam formalnosti u ovoj definiciji odnosi se na činjenicu da bi ontologija trebalo biti u mašinski čitljivom formatu. (Studer et all. 1998) 
Ontologije se uglavnom definišu pomoću već pomenute RDF šeme (RDFS), i Web Ontology Lanuage (OWL) standarda. 
Za potrebe postavljanja upita nad RDF podacima razvijeni su različiti jezici, a najpoznatiji je SPARQL (Simple Protocol and RDF Query Language) koji dozvoljava kompleksnije upite nego njegova preteča SQL. 
Dalje, automatski mehanizmi rasuđivanja (reasoners) analiziraju strukturu, iskaze desriptivne logike ontologije, i izvode informaciju koja nije unesena direktno. 
Dakle, na osnovu eksplicitno kodiranog znanja, izvodi se novo, implicitno znanje. (Gomez-Perez et al. 2003) 
Iz ovako strukturiranih podataka, bilo bi moguće. dobiti informaciju na primer o učestalosti izdavanja dela Miloša Crnjanskog, dok je on bio u emigraciji, ukoliko nam je potrebna za analizu. 
Primer upita koji bi mogao da se postavi je: vrati informaciju gde i na koliko je godina u proseku je objavljeno izdanje dela pr:001, od prvog do 1941. godine (kada je imigrirao), potom od 1941. do 1965. godine (tokom imigracije) i konačno od 1965. do danas (nakon imigracije). 
4. Primena u bibliotekama i drugim kulturnim institucijama 
Ontologije su prepoznate kao jedan od najsveobuhvatnijih sistema za opis građe koja predstavlja kulturno, istorijsko i naučno nasleđe, upravo zato što dozvoljavaju tzv. konceptualni pristup. 
Postoji nekoliko vokabulara-ontologija koje mogu da se koriste za potrebe bibliografskog opisa (Dablinsko jezgro, BIBO, ISBD, RDA, FRBR i tako dalxe) i najčešće se upotrebljavaju za potrebe digitalnih biblioteka.  
Primer uspešnog korišćenja ontologije kao šeme maetapodataka jeste Europeana Data Model (EDM), razvijen za potrebe Europeane4, evropske digitalne biblioteke, muzeja i arhiva. 
Motiv iza stvaranja ovakvog modela bio je da se omogući kompatibilnost u radu sa opisima jedinica koje potiču iz različitih kulturno’istorijskih institucija, a da se pritom zadrži punoća osnovnog formata u kojima se ti opisi beleže. 
Autori EDM modela ga opisuju kao ontologiju višeg nivoa, koja je po strukturi veoma opšta, ali sa kojom mogu da se povežu specifične ontologije koje pokrivaju određeni domen (arhive, biblioteke, muzeje audio-vizualne zbirke itd). 
EDM u sebi sadrži i već postojeće vokabulare-ontologije (Dablinsko jezgro, SKOS i tako dalxe). 
Osim tehničke kompatibilnosti u radu, vizija iza implementacije novog modela u Europeani je stvaranje mogućnosti bogate semantičke konceptualizacije za objekte čiji se opisi nalaze u njenoj bazi (za sada 25 miliona), kako bi mogle da se izvode kompleksnije operacije nad njima.  
Jedna od poznatijih ontologija je i Symple Knowledge Clasification System (SKOS), veb standard za predstavljanje tezaurusa u RDF-u. (Doerr at al. 2010) 
Pošto je praksa korišćenja kontrolisanih vokabulara u bibliotekama veoma zastupljena, ovaj standard se koristi, između ostalog, za spajanje semantički ekvivalentnih koncepata iz različitih kontrolisanih vokabulara pomoću skos:exactMatch svojstva. 
Europeana koristi SKOS kako bi izgradila semantički sloj podataka, kojim bi se povezala srodna građa iz različitih institucija. 
Ipak, činjenica je da mnoge institucije koje učestvuju u Europeani nemaju svoje kontrolisane vokabulare i samim tim će ovaj proces biti znatno otežan ili barem ograničen. (Olensky 2010) 
Ipak, ove tehnologije su našle više primene u muzejima. 
One dozvoljavaju opis koji se odnosi ne samo na objekat, već i na događaj koji je na neki način vezan za njega, a za opis muzejske građe su bitne informacije vezane za događaje pronalaska artifakta ili kada je korišćen. 
Najpoznatija ontologija stvorena za potrebe opisa muzejske građe je CIDOC-Conceptual Reference Model (CIDOC-CRM). 
Timovi iz Europeane i srodnih projekata, koji su vezani za istraživanja na temu olakšanog pristupa informacijama, smatraju da je moguće da se resursi koji dolaze iz različitih institucija kulture međusobno povežu ujednačavanjem kontrolisanih vokabulara koji se koriste u ovim institucijama, kao i sistematskim povezivanjem sa informacijama iz Linked (Open) Data, o čijim kvalitetima će biti reči u nrednom tekstu. 
Europeana sa EDM modelom nastoji da “obogati” prikupljene metapodatke njihovim povezivanjem sa LOD-om. 
To se izvodi tako što se umesto niske, koja je obično vrednost elementa-polja opisa, koristite linkovi objavljeni kao LOD. 
Na primer, imena autora se zamenjuju sa URI-ima iz VIAF baze, koja predstavlja unifikaciju autorskih normativnih datoteka iz 16 biblioteka, a geografska imena sa onima iz GeoNames5 baze za geografske lokacije, koji u sebi sadrže mnogo više podataka nego što je samo ime te geografske lokacije 
5. Linked (Open) Data 
Kao što je već pomenuto, Semantički veb bi trebalo da predstavlja mrežu poadtaka. 
Ipak, da bi ova mreža postala stvarnost, neophodno je da se veliki broj podataka na vebu objavi u standardnom formatu, tako da može da se obrađuje pomoću tehnologija na kojima počiva Semantički veb. 
Šta više, da bi se ova mreža podataka uspostavila, neophodno je i to da podaci budu i u nekom međusobnom odnosu (za razliku od obične kolekcije skupova podataka). 
Ova baza međusobno povezanih skupova podataka na vebu se naziva Linked (Open) Data ili povezani podaci. (Linked Data) Linked Data ili, kako ga još nazivaju pobornici pokreta slobodnog pristupa informacijama, Linked Open Data (LOD) je skup tehnologija i standarda koji omogućuju Semantički veb. 
Ova inicijativa proistekla je iz World Wide Web (W3) konzorcijuma6 sa fokusom na povezivanje podataka na vebu i ciljem da se da značenja podacima na vebu. (Jurić 2011)  
Sam pojam Linked Data odnosi se na skup primera dobre prakse ili načela za objavljivanje i međusobno povezivanje strukturisanih podataka na vebu. 
Ova načela je predstavio Tim Berners Li u radu “Linked Data”, a oni su:  
1. Koristi URI-je kao imena za pojmove (pri tome se ne misli samo na pojmove koji označavaju ljude i mesta, već i one apstraktnije poput veza među njima).  
2. Koristi HTTP URI-je, tako da ljudi mogu pretraživati ta imena 
3. Pri pretrazi određenog URI-ja, omogućiti korisne informacije vezane za njega, koristeći već definisane standarde (RDF, SPARQL).  
4. Uključi linkove na druge URI-je, tako da ljudi mogu otkriti više. (Berners-Lee 2006)  
U Linked (Open) Data, URI-ji se koriste analogno identifikatorima za normativnu kontrolu u tradicionalnom bibliotekarstvu. 
URI može biti univerzalni lokator resursa (Uniform Resource Locator, URL), internacionalizovani resursni identifikator (International Resource Identificaton, IRI), ili bilo koja druga vrsta jedinstvenog identifikatora. (Antoniou and Van Harmelen 2008) 
Uz pojam Linked (Open) Data se često dodaje imenica oblak (tzv. LOD cloud7) 
i grafički je predstavljen kao dijagram međusobno povezanih skupova podataka. 
Broj skupova podataka se povećava do te mere da vrlo verovatno uskoro neće ni moći biti prikazan u jednom grafu, dok je DBpedia grafički prikazana kao najveći deo oblaka. 
DBpedia8 je javna inicijativa pri kojoj se izvlače strukturisane informacije iz Vikipedije, kako bi se omogućilo postavljanje kompleksnijih upita. 
DBpedia8 je trenutno u verziji 3.7 i opisuje 3.64 miliona “stvari”, od čega je 1.83 miliona klasifikovano konzistentnom ontologijom.  
Bitno je naglasiti da se putem Linked (Open) Data povezuju strukturisani podaci, a upravo ono čime biblioteke raspolažu jesu velike količine dobro strukturisanih i bogatih podataka koji su vezani za određeni resurse i izvore ljudskog znanja. 
Iz tog razloga, biblioteke predstavljaju jedno od najboljih polja za implementaciju Linked (Open) Data tehnlologije. 
Ta činjenica prepoznata je i od strane W3 konzorcijuma, u okviru kojeg je maja 2010. godine otvorena grupa pod imenom Library Linked Data Incubator Group. 
Nekoliko prestižnih međunarodnih institucija osnovale su ovu grupu koja okuplja zajednicu zainteresovanu za bibliotečke metapodatke i LOD sa ciljem da se napravi izveštaj koji će pomoći poboljšanje “globalne interoperabilnosti bibliotečkih podataka na vebu.” (Baker at al. 2010) 
Izveštaj je objavljen u oktobru 2011. godine, a u narednom tekstu je preveden i predstavljen prvi deo ovog dokumenta. 
U njemu se navode prednosti objavljivanja metapodataka kao LOD, kako bi se ilustrovao značaj preduzimanja daljih koraka od strane bibliotekara. 
5.1 Prednosti Linked Data pristupa 
Ovaj pristup nudi značajne prednosti nad trenutnim praksama za stvaranje bibliotečkih metapodataka, a sa druge strane predstavlja prirodni nastavak za modele koji se tradicionalno koriste u bibliotekama za njihovo međusobno deljenje. 
Linked Data (naročito Linked Open Data -open se u ovom kontekstu posmatra sa pravnog aspekta) omogućava deljenje, proširivanje i ponovno korišćenje podataka. 
Podržava i funkcionalnost multilingvalnosti (na primer jedanom URI-ju se može dodeliti više imena na različitim jezicima korišćenjem skos:prefLable i skos:altLable svojstva). 
Ovde fali recenica. 
Resursi mogu biti opisani u kolaboraciji sa drugim bibliotekama i povezani sa podacima koje su doprinele druge zajednice, čak i pojedinci. 
Slično povezivanju koje se odvija na vebu među dokumentima, Linked Data dozvoljava bilo kome da doprinese jedinstvenom ekspertizom u formi u kojoj ona može biti ponovo iskorišćena i kombinovana sa ekspertizom drugih. 
Korišćenje identifikatora dozvoljava različite opise iste stvari. 
Putem povezivanja sa komplementarnim podacima iz verodostojnih izvora, biblioteke mogu poboljšati vrednost sopstvenih podataka. 
Korišćenjem URI-ja za označavanje dela, mesta, ljudi, događaja, predmeta i drugih objekata ili koncepta od interesa, biblioteke će dozvoliti da njihovi izvori budu citirani od strane velikog broja izvora podataka i time učiniti njihove metapodatke dostupnijim i vidljivijim. 
Sistem imenovanja internet domena (Internet Domain Name System) osigurava stabilnost i nadzor, time što se identifikatori postavljaju u regulisan i razumljiv kontekst svojine i održavanja. 
Ovde fali recenica. 
Ovo je u skladu sa dugoročnim ciljem biblioteka, da obezbede pouzdane metapodatke za važne izvore na vebu.  
Još jedna prednost iznova upotrebljenih jedinstvenih identifikatora jeste mogućnost katalogizatora da doprinesu delove kataloškog zapisa kao iskaze. 
U trenutnom sistemu baziranom na dokumentima, podaci se razmenjuju u formi celih zapisa koji se preuzimaju kao kompletni opisi. 
Suprotno tome, u sistemu baziranom na grafu, organizacija može da doprinese individualnom izjavom o izvoru, a sve ostale izjave dostavljene o tom jedinstveno identifikovanom izvoru mogu biti integrisane u globalni graf. 
Na primer, jedna biblioteka doprinosi predmetizacijom, dok druga doprinosi prevodom naslova. 
Ovde fali recenica. 
U Linked Data okruženju ni jedan doprinos nije suviše mali, a jedan atribut čini mogućim da značajne veze “isplivaju” iz prethodno nepoznatih izvora. 
Bibliotečke normativne datoteke za imena i predmete će pomoći da se smanji redundantnost bibliografskih opisa na vebu, time što će se jasno identifikovati entiteti koji su podeljeni putem Linked Data. 
Ovim će se potpomoći i smanjenje ponovljenih opisa koji predstavljaju bibliotečki fond.  
5.2 Prednosti za istraživače, studente i korisnike 
Korišćenje Linked Data tehnologija možda nije očigledno za naše korisnike, jer se odigrava u pozadini. 
Ipak korisnici mogu primetiti poboljšane mogućnosti za pronalaženje i korišćenje podataka usled promene same strukture podataka, koji sada bivaju povezani i sa drugim izvorima. 
Navigacija među bibliotečkim i nebibliotečkim informacionim izvorima postaće sofisticiranija. 
Objedinjene pretrage biće poboljšane korišćenjem linkova kojima se širi indeks, a korisnici će imati veće mogućnosti za pregledanje sadržaja.  
Vrednost Linked Data za korisnike biblioteka izvodi se iz osnovnih principa navigacije, gde će svako moći da prati uspostavljene linkove zavisno od sopstvenih interesa. 
Ovde fali recenica. 
Ovde fali recenica. 
Linkovi među bibliotečkim i nebibliotečkim servisima kao što su Vikipedija, GeoNames, MusicBrainz, BBC, New York Times, povezivaće lokalne kolekcije sa širim univerzumom informacija na vebu.  
Linked Data nije stvaranje drukčijeg veba, već njegovo unapređenje kroz dodavanje strukturiranih podataka. 
Ovim se utiče na funkcije prikupljanja (crawling) i algoritama relevantnosti koje obavljaju mašine za pretragu i socijalne mreže, ujedno omogućavajući poboljšanu vidljivost biblioteka kroz njihovu optimizaciju. 
Strukturirani podaci ugrađeni u HTML strane će olakšati ponovno korišćenje bibliotečkih podataka u servisima za pretragu informacija: upravljanje referencama može biti jednostavano koliko i “copy-paste” URI-ja. 
Automatizacija preuzimanja referenci iz Linked Data ili stvaranje linkova iz veb izvora ka bibliotečkim izvorima podrazumeva da će bibliotečki podaci biti u potpunosti integrisani u istraživačke radove i bibliografije. 
Linked Data će poboljšati interdisciplinarno istraživanje putem obogaćivanja znanja kroz linkovanje među bazama koje pripadaju različitim disciplinama.  
5.3 Prednosti za organizacije  
Promovisanjem ovog pristupa objavljivanju podataka (tzv. bottom-up pristup), Linked Data stvara priliku da se poboljša opis izvora u bibliotekama. 
Tradicionalni pristup dodeljivanja bibliotečkih metapodataka, to jest proizvodnja kataloških zapisa kao zasebnih opisa za bibliotečki materijal (tzv. top-down pristup), uglavnom je nametnut budžetskim ograničenjima; biblioteke nemaju sredstva za proizvodnju informacija na višem nivou granularnosti. 
Sa Linked Data, različite vrste podataka o istoj jedinici mogu se proizvesti na decentralizovan način, zatim pripojiti u isti graf. 
Linked Data tehnologija može da potpomogne poboljšanje unutrašnjeg održavanja podataka i održavanje linkova među na primer digitalizovanih objekata i njihovih opisa. 
Može da poboljša proces objavljivanja podataka u organizacijama u kojima podaci nisu u slobodnom pristupu. (W3C Incubator Group 2011) 
Ovde fali recenica. 
Ovde fali recenica. 
Linked Data može biti prvi korak ka pristupu zasnovanom na oblaku (cloud-based) za upravljanje kulturnim informacijama, koji bi mogao biti finansijski povoljniji od zasebnih sistema koji se održavaju u institucijama. 
Manje biblioteke ili zasebni projekti bi ovim pristupom mogli da se učine vidljivijim i bolje povezanim, istovremeno smanjujući infrastrukturne troškove.  
Korišćenjem ovih tehnologija biblioteke povećavaju svoje prisustvo na vebu, gde se nalaze brojni potencijalni korisnici informacija. 
Fokus na identifikatore omoguća sastavljanje opisa za specifične zajednice kao što su muzeji, arhive, galerije i audio-video arhive. 
Otvorenost podataka predstavlja priliku više nego pretnju. 
Razjašnjenjem uslova licenciranja deskriptivnih metapodataka olakšava se njihovo korišćenje i poboljšava se institucionalna vidljivost. 
Tako izloženi podaci biće iskorišćeni na neočekivane načine. 
Kao što jedna izreka kaže: “The coolest thing to do to your data will be thought of by someone else.”  
5.4 Prednosti za bibliotekare, arhiviste i kustose 
Korišćenje veba i identifikatora baziranih na vebu omogućiće ažurne opise jedinica dostupne za direktne reference od strane katalogizatora. 
Korišćenje deljenih identifikatora omogućiće objedinjavanje opisa izvora iz različitih domena, iz svih pojedinačnih baza institucija koje čuvaju kulturno nasleđe, čak i sa velikom većinom sadržaja na vebu. 
Katalogizatori će moći da se koncentrišu na domen njihove lokalne ekspertize, umesto na reprodukciju postojećih opisa koji su već razrađeni od strane drugih.  
Istorija nam je pokazala da su sve tehnologije prolazne, a istorija informacione tehnologije sugeriše i to da su pojedinačni formati metapodataka naročito kratkog veka. 
Linked Data opisuje značenje podataka (semantiku) odvojeno od pojedinih struktura podataka (sintakse ili formata), sa rezultatom da se to značenje zadržava i pored promena formata. 
U tom smislu Linked Data je dugotrajniji i robusniji od formata metapodataka, koji su zavisni od pojedinih struktura podataka. (W3C Incubator Group 2011) 
6. Zaključak 
Iako sve ovo možda zvuči kao daleka budućnost i naučna fantastika, zapravo mnoge biblioteke su zaista prepoznale potencijal i već implemetirale ovu tehnologiju na svojim podacima. 
Broj tih projekata eksponencijalno raste. 
Dakle, budućnost je stigla!  
Europeana je objavila oko 3,5 miliona zapisa kao Linked (Open) Data, među kojima su i neki iz doiSerbia servisa, koji pruža Narodna biblioteka Srbije. 
Podaci iz Švedskog uzajamnog kataloga LIBRIS, koji sadrži oko 6 miliona bibliografskih zapisa iz 175 biblioteka, objavljeni su pomoću vokobulara FOAF (Friend of a Friend), SKOS, BIBI i Dablinsko jezgro. 
U ovom katalogu URI je dodeljen svakoj od jedinica, a opisi su dalje povezani sa LOD izvorima DBPedije i Predmetnih odrednica Kongresne biblioteke. 
Slične inicijative dešavaju se u većini velikih biblioteka, na primer u Kongresnoj biblioteci, Britanskoj, Francuskoj, Mađarskoj i mnogim drugim nacionalnim bibliotekama. 
Pored gorepomenutog VIAF projekta, neki od vokabulara koji su dostupni kao LOD su: 
Djuijeva decimalna klasifikacija, Predmetne odrednice Kongresne biblioteke, Predmetne odrednice Francuske nacionalne biblioteke i tako dalxe  
“Studenti, čak i nastavno osoblje radije će početi svoju pretragu za informacijama na Guglu nego u biblioteci” kaže Tom Bejker, predsednik Inicijative za metapodatke Dablinskog jezgra (Dublin Core Metadata Initiatve, DCMI). 
Ukoliko biblioteke žele da zadrže svoju ulogu kustosa društvene intelektualne produkcije, ono čime one raspolažu mora biti deo veba i inicijalne pretrage naših korisnika. (Kelley 2011) 
Iako sa ovom temom možda nije upoznata šira bibliotečka javnost, izvestan broj profesionalaca smatra da je za bibliotečku budućnost ključno migrirati podatke van institucionalnih baza u kojima su skladišteni (popularna metafora za takve baze jesu “izdvojeni silosi”) u otvorenu, globalnu sredinu u kojoj se podaci dele. 
Povezivanje bibliotečkih metapodataka sa nebibliotečkim kroz LOD mehanizam vidi se kao obećavajući put ka postizanju postojanosti, dostupnosti i mogućnosti ponovnog korišćenja u veb-baziranom, integrisanom, informacionom univerzumu. 
Takođe, se smatra da bi formatiranje i povezivanje bibliotečkh metapodataka RDF-om učinilo da naš sadržaj češće izbija na površinu, među rezultate veb pretrage i da bi ih time učinili dostupnim putem veb protokola kao što je HTTP, umesto samo onih stvorenih strogo za bibliotečke potrebe, kao što je Z39.50. (Kelley 2011)  
Iz inicijativa koje su velike biblioteke širom sveta već preuzele u ovom smeru, možemo zaključiti da je ovaj proces već otpočeo i da bi bilo poželjno da se rukovodimo tim primerima ukoliko želimo da budemo u toku sa zahtevima društva koji svakodnevno rastu. 
Ipak, da bi pružili krajnje željene usluge našim korisnicima, osim inicijative bibliotekara za uspostavljanje ovakvog sistema, neophodna je i angažovanost programera i inženjera informacionih sistema, koji će na prvom mestu razumeti načine opisa jedinica u bibliotekama i drugim kulturnim institucijama, a potom razviti aplikacije za najoptimalnije korišćenje ovih važnih podataka. 
Zahvalnost 
Rad je proistekao iz stručnog rada pod naslovom „Prednosti primene tehnologije „povezivanja podataka“ (Linked Data) na bibliotečke metapodatke“, priloženog kao deo Stručnih ispita u bibliotečko-informacionoj delatnosti, juna 2011. godine. 
Ovom prilikom se zahvaljujem Narodnoj biblioteci Srbije, koja je finansirala moje pohađanje ovih Stručnih ispita i mr. Biljani Kosanović, supervizoru originalne verzije rada. 
