Jedno iskustvo u učenju na daljinu 
Miljana Mladenović, Univerzitet u Beogradu, Matematički fakultet 
Poslednjih godina sve je veći broj univerziteta koji pored standardnih vidova organizovanja nastave nude i različite mogućnosti studiranja i specijalizacija putem Interneta. 
Često su u upotrebi pojmovi: on-line education (onlajn obrazovanje), e-learning (elektronsko učenje), distance-learning (učenje na daljinu), itd. 
Svi oni u osnovi označavaju jedinstven vid veze između profesora i studenata zasnovan na interakativnoj računarskoj komunikaciji. 
Sve je, zapravo, počelo od malih firmi i škola koje su tražile načina da privuku veći broj polaznika. 
Kada su u igru ušla velika i značajna imena poput MIT-a, Berklija i Stenforda, stvari su dobile na značaju i težini. 
Danas, pored redovnih onlajn studija možemo naći i određen broj javnih, besplatnih kurseva. 
U prolećnom semestru 2012. Stenford je ponudio zainteresovanim studentima 8 kurseva sa diplomskih studija: Design and Analysis of Algorithms I (Dizajn i analiza algoritama I), Probabilistic Graphical Models (Probablistički grafički mode- li), Natural Language Processing (Obrada prirodnog jezika), Game Theory (Teorija igara), Software Engineering for SaaS (Softversko inženjerstvo za softver kao servis), Machine Learning (Mašinsko učenje), Human-Computer Interface (Interfejs čovek-računar) i Cryptography (Kriptografija). 
Prijavljivanje putem elektronske pošte je bilo početkom januara. 
Za redovne studente Stenforda tako položeni kurs znači i ocenu u indeksu, za nas ostale, koji nismo redovni studenti, a dolazimo iz svih krajeva sveta, 
položeni kurs donosi mnogo znanja iz date oblasti kao i pohvalu profesora predavača. 
Stanford, inače, svoje kurseve objavljuje u saradnji sa neprofitnom specijalizovanom organizacijom Cousera. 
Na stranici http://www.class-central.com/ se u svakom trenutku mogu naći spiskovi kurseva koji su u datom semestru završeni, u toku ili su u pripremi, sa imenima predavača i dužinom trajanja. 
Moje područje interesovanja je obrada prirodnih jezika. 
Zato nisam ni trenutka razmišljala kada sam elektronskom poštom poslala prijavu na kurs iz obrade prirodnih jezika, koji drže vrlo ugledni profesori Kris Mening (Chris Manning) i Denijel Džurafski (Daniel Jurafsky). 
Sam početak je bio planiran za 23. januar, ali je broj od više od 45.000 prijavljenih polaznika samo za ovaj kurs, prinudio organizatore da porade na hardverskom proširenju kako bi se tako veliki broj studenata mogao prihvatiti. 
Konačno, posle par odlaganja termina, 12. marta krenula su predavanja. 
Sam Stenford je to, takođe, smatrao važnom vešću, pa ju je objavio na svojoj internet strani http://www.stanforddaily.com/2012/03/06/ stanford-partners-with-coursera-to-offer-moreonline- courses/ . 
U međuvremenu smo dobili spisak literature koja će biti potrebna za praćenje kursa: 
"Speech and Language Processing" (Obrada govora i jezika), Denijela Džurafskog, zatim "Speech and Language Processing:An Introduction to Natural Language Processing, Computational Linguistics, and Speech Recognition" (Obrada govora i jezika: uvod u obradu prirodnog jezika, računarsku lingvistiku i prepoznavanje govora), Denijela Džurafskog i džejmsa Martina (James H. Martin) i "An Introduction to Information Retrieval" (Uvod u istraživanje informacija) Krisa Meninga i saradnika. 
Tome je pridodat i izvestan broj linkova ka Internet sadržajima i alatima. 
Polaznicima je skrenuta pažnja da će se priznavati radovi pisani na jezicima džava (Java) i Pajton (Python). 
Istaknut je nastavni plan i program, termini objavljivanja lekcija i domaćih zadataka kao i načini ocenjivanja. 
Registrovani smo korisničkim imenima, dobili smo lozinke što je potrebno za slanje radove na ocenjivanje i onda je sve moglo da počne, što se i desilo 12. marta. 
Prema programu za kurs iz obrade prirodnih jezika u prvoj nedelji slušaju se osnove obrade teksta: steming, tokenizacija, normalizacija, podela na rečenice, regularni izrazi, 
definiše se pojam minimalnog rastojanja dveju reči kao i algoritmi kojima se ono nalazi. 
Uvode se težine termina i testiraju se lagoritmi koji ih primenjuju, 
a krajem nedelje je prikazana primena ovih algoritama u bioinformatici. 
Sve to podeljeno je na 10 lekcija obrađenih u 10 video zapisa. 
Za one koji više vole .pdf ili .ppt datoteke, dostupni su i odgovarajući dokumenti. 
Ipak, ja više volim "živu" reč profesora, naročito kada "žvrlja" i dopisuje po "tabli". 
Jedino što nema kolega uokolo, pa se ne čuje šuškanje, krckanje stolica, a nema ni zvona za kraj časa. 
Uporedo sa lekcijama pojave se dve vrste provera: problemski testovi i programerski zadaci. 
Ovo prvo je poznato kao jedna vrsta "abc testa" gde se mora odgovoriti na 4 do 5 pitanja. 
Na neka se pitanja odgovara označavanjem jednog od ponuđenih odgovora, za neka se vrše izračunavanja lokalno na računaru, pa se upisuju numeričke vrednosti kao odgovori, a za neka je potrebno da napišete čitav program i da numerički rezultat tog programa upišete kao odgovor. 
Test ima vremensko trajanje od 7 dana, posle čega se i narednih 7 dana mogu primati rezultati testa, 
ali se daju kazneni poeni u visini od 50% osvojenih. 
Dakle, ne isplati se kasniti sa zadacima. 
Pogotovu što svake nedelje pristižu novi domaći zadaci i testovi. 
Polaznik može da ponovi testiranje i tada dobije novu grupu pitanja. 
Kao konačni rezultat se uzima test sa boljim rezultatom. 
I dok su problemski testovi zamišljeni kao rekapitulacija gradiva, dotle se u rešavanju programerskih zadataka od studenata očekuju visok stepen inventivnosti i mašte. 
Domaći zadaci su koncipirani tako da pišete programski kod koji će najoptimalnije rešiti neki zadati problem. 
Meni se čini da se postavka problema jako razlikuje od postavki problema na našim fakultetima. 
Kod nas se akcenat daje na realnim parametrima, na mogućnosti primene koda u stvarnim uslovima i problemima, dok (bar ja imam takav utisak) postavka problema na ovom kursu više liči na šetnju kroz lavirint pun trikova. 
Evo primera: prvi zadatak je bio da osmislimo softver mističnog imena SpamLord. 
Zadatak je bio da "prošetamo" kroz niz veb strana nastavnika i saradnika Univerziteta Stenford i da "pokupimo" sve maskirane adrese elektronske pošte. 
S obzirom da niko ne voli spam u svom sandučiću, svako se onda trudi da svoju adresu ne nudi na "izvolte". 
Ona može biti maskirana na mnogo načina: pera at matf dot bg dot ac dot rs ili pera (at) matf;bg;ac;rs ili pera where matf dt bg DOT ac;rs itd. 
Takođe, trebalo se pomučiti i oko ekstrakcije brojeva telefona. 
Kada se dopre do mogućih kandidata, treba ih transformisati u poznati oblik adrese adresa@ domen ili telefona xxx-xxx-xxxx. 
Pri tome se ocenjivanje vrši procenom lažno pozitivnih i lažno negativnih podataka i broj zarađenih poena raste sa smanjenjem ova dva parametra. 
Kako je postupak iterativan i zadatak se ne može rešiti "dok dlanom o dlan" već se mora razvijati strategija i mora se praviti kompromis radi optimizacije rešenja, to je važno da polaznik ne izgubi strpljenje ili entuzijazam. 
Moram priznati da sam i ja bila skeptik u početku. 
Naročito kod drugog seta zadataka, nakon druge nedelje predavanja. 
Trebalo je implementirati četiri različita algoritma za tzv. modele jezika, 
odnosno definisati verovatnoće pojavljivanja reči na osnovu sistema za učenje 
i takav sistem za učenje primeniti na razvojnom i test modelu. 
Uslov je bio postići preciznost veću od propisane. 
Početne nule u preciznosti mojih programa bacile su me u očaj, 
ali divno čudo ovog kursa je forum studenata. Tu sretnete ostale studente, negde iz Kuala Lumpura, Moskve, Toronta 
i vidite da muka nije samo vaša, a da radost pogotka može da se čuje nadaleko. 
Posavetujete nekog ko je prespavao logaritme da je log(a/b)=log(a)- log(b), a neko vam "dobaci" da se u formulu uzimaju i famozne oznake granica rečenice  < s >  i  < /s > . 
I tako teku "studentski" dani. 
Ne razlikuju se od klasičnih. 
Osim što nema studentskog bifea, nema famozne pauze od 15 minuta i novih likova oko vas. 
Sve u životu ima svojih dobrih i loših strana. 
Na nama je da maksimizujemo dobre, a minimizujemo loše. 
To se još uvek može i bez računarskih programa - sva sreća! 
